"Ulaganja u kulturu ulaganja su u budućnost"

Njemački kulturni Institut za veze s inozemstvom organizacija je koja svoje sjedište od samoga začetka daleke 1917. godine ima u Stuttgartu. Naime, Institut je osnovao württemberški kralj Wilhelm II., koji je prilikom otvaranja rekao: „Osnivanje ovog instituta namjerno činimo usred rata kako bi smo postavili znak mira“. Institutu je glavni zadatak posredovanje u međunarodnoj kulturnoj razmjeni, aktivno sudjelovanje u kreiranju i provedbi njemačke kulturne politike, a istodobno sastavlja postave svih putujućih izložbi koje u Goetheovim institutima širom svijeta predstavljaju njemačku umjetnost. Institut je pravi primjer suradnje triju njemačkih razina – saveznih ustanova, kao što je savezno ministarstvo vanjskih poslova, zemaljske vlade Baden-Württemberg i grada Stuttgarta.
Nova predsjednica Instituta za veze s inozemstvom je Ursula Seiler-Albring. Tim povodom smo razgovarali s ovom političarkom liberalne stranke (FDP), koja je posljednjih 11 godina provela u diplomatskoj službu u zemljama srednje i jugoistočne Europe.

Kulturna politika dio vanjske politike

Vi ste prva predsjednica njemačkog instituta za veze s inozemstvom. Koji će biti vaši prvi koraci?
Seiler-Albring: „Prije svega je važno postaviti u središte javnosti vanjsku i kulturnu politiku, jer ona je sastavni dio naše vanjske politike, u potpunosti ravnopravna s klasičnom diplomacijom i klasičnim vanjskotrgovinskim i gospodarskim naporima. U sve to se slijeva velik dio novca od poreza i stoga je za mene važno pokazati kako se tu ne radi o subvencijama, već o pametnim i odgovornim ulaganjima u budućnost“.
Bili ste državna tajnica u njemačkom Ministarstvu vanjskih poslova zadužena za europska pitanja. Kako ocjenjujete trenutno stanje u Europi, strahove građana Europske unije kada je u pitanju proširena Unija i nesigurna budućnost europskog ustava?
Seiler-Albring: „Smatram da je većina ljudi svjesna da je proširenje Europske unije bilo nešto neminovno i ispravno, prije svega kada govormo o osiguranju mira u Europi. Vjerujem da je taj cilj uglavnom ostvaren i on ulijeva veliku mjeru povjerenja. Europska je unija uspjela sukobe koji postoje među članicama usmjeriti u vrlo miroljubive i prijateljske tokove u kojima se prijepori rješavaju. No ipak, na tom putu, kada pogledamo što se sve veže uz Uniju, izgubio se osjećaj da se ljudi u Europskoj uniji sve više otuđuju, jer je Unija premalo transparentna, jer nije dovoljno bliska građanima. I premda smo u međuvremenu svakodnevno suočeni s Europskom unijom u kojoj živimo, često puta uopće nismo svjesni da EU uvelike utječe na naš život. Smatram da se izgubio osjećaj da je Europska unija više od samo gospodarske unije i zone slobodne trgovine. Naime, propuštamo naglasiti da Unija pred sobom ima dobru budućnost i da se građani identificiraju s njezinim vrijednostima. Upravo zato se isplati potruditi oko Europe“.

Korisna iskustva iz diplomacije

Bili ste njemačka veleposlanica u Beču, Sofiji i Budimpešti i to u godinama kada su ove zemlje ili upravo postale članice Europske unije ili su se pripremale na članstvo. Kakva su vaša zapažanja iz tog vremena, kako su se članstvo odnosno prespektive za članstvo odrazile na te zemlje, njihove građane i kulturu?
Seiler-Albring: „Pregovori s Bečom bili su bez problema, a u pregovorima sam osobno sudjelovala. Austrija je bila vrlo dobro pripremljena. Nešto malo vremena je trebalo oko Schengena, ali za sve ostalo prijam je konzumiran bez ikakvih problema.
Bugarska je bila i još uvijek je sasvim drukčija priča. Bugarska je poduzela velike napore. Bila sam veleposlanica u doba kada je Bugarska pregovarala i zaključivala vrlo važna poglavlja. Znam da su Bugari vrlo mnogo uložili i platili vrlo visoku socijalnu cijenu za fazu pregovora. No ipak, ne želeći nanijeti Bugarima nepravdu, stječe se dojam da nastojanja u Bugarskoj popuštaju, a to nije slučajnost. Bugari snose veliku odgovornost. Ako sada popuste i ako unatoč tomu budu primljeni u članstvo tada će nelagoda prema Europi postati samo još veća. Stoga želim da vlada u Sofiji bude dostojna svoje odgovornosti i učini sve kako bi se doradila poglavlja, posebice pravosuđe te da se konsekventno nastavi s doradom. To je zadaća pred kojom se nalaze Bugari.
Mađarska je također bila dobro pripremljena zemlja, ali trenutno ima velike gospodarske probleme. Moguće je da je dobar dio bio prejednostavan te da je popustio polet. Na tom polju Mađarska treba poduzeti maksimalne napore kako bi ispunila kriterije iz Maastrichta na području ekonomije i time ispunila uvjete za ulazak u eurozonu. Međutim, to je još dug i mukotrpan put“.
Ovih dana smo se prisjetili žrtava terorističkih napada od 11. rujna 2001. U doba kada se međunarodna zajednica nalazi pred izazovom i prijetnjama međunarodnog terorizma te sukoba koji prijete da postanu nadregionalni, mogu li kultura, kulturna politika i kulturna razmjena uopće opstati?
Seiler-Albring: „Za mene su kultura, kulturna politika te vanjska kulturna politika investicije za budućnost. Na mojim dužnostima, posebice u Bugarskoj i Mađarskoj bila sam svjedok kako se pametnom i otvorenom kulturnom politikom može učiniti neizmjerno mnogo. Kulturna politika otvara vrata, ona približava ljude našoj kulturi, a nama daje mogućnost da posredujemo naše potrebe. To nije samo pitanje kulturne razmjene već i dugoročnih gospodarskih veza koje i na taj način mogu dobiti poticaj. Upravo samo to doživjela na mojim dužnostima i u Sofiji i u Budimpešti. Naime, da smo zajedno s njemačkim poduzećima ostvarili rezultate koje sami nikada ne bi smo postigli. To je jednostavno davanje i uzimanje - na način da smo kombinirali kulturnu razmjenu i ulaganja u obrazovanje u obje zemlje. Time smo stvorili multiplikatore za naše ciljeve. Sve to se ne može ostvariti od danas do sutra, ali se radi o pravoj investiciji za budućnost. Upravo zato treba se suzdržati od ukidanja financijskih sredstava, jer to bi bilo neodgovorno“.

Kultura nije luksuz

Koji će za Vas biti najveći izazov na novoj dužnosti?
Seiler-Albring: „Sve to mogu sažeti u želji da Institut, kao posrednička organizacija, dade svoj doprinos kako bi kultura i kulturna razmjena dobile mjesto koje zaslužuju. Teme su također važne, ali za to treba potaknuti svijest u javnosti da kulturna politika nije „šlag“ ili „bombon“ kojeg se u doba nedostatka financijskih sredstava može samo tako oduzeti. Ako u tome uspjemo tada smo učinili mnogo za ovu zemlju“.
Rođeni ste u Saarbrückenu, odrasli ste u Porajnju, studirali ste u Berlinu, Göttingenu i Tübingenu. Kako ste se snašli u „Schwabenlandu“?
Seiler-Albring: „Moj muž je „Schwabe“ i ja sam se dakle udala u Švapsku. Međutim, ja se ovoj zemlji divim, zemlji i pokrajini koja je od tako malo stvorila mnogo u posljednjih 50 godina. Trud njezinih ljudi i neizmjerna raznolikost kulture koja je ovdje na svakom koraku opipljiva – kada pogledam kroz prozor mojeg ureda imam pogled na Stari dvorac, sve to je za mene veliko zadovoljstvo. Stanujem u Tübingenu i u ovoj pokrajini se osjećam jako ugodno“.
Bio je to razgovor s novom predsjednicom njemačkog kulturnog instituta za veze s inozemstvom, Ursulom Seiler-Albring.