Umjetnički dijalog s mrtvima

Omamljen alkoholom i svojim sjećanjima gimnazijski profesor iz Stuttgarta priča o svom životu i svojim iskustvima s drugim svijetom. Ralph Zimmermann, tako se zove ovaj profesor koji je prešao pedesetu i koji je sašao u carstvo mrtvih i vratio se natrag - i od tada i njegov realni život prate ne-mrtvi. Oni se uključuju u sadašnjost i Zimmermanna jednostavno ne puštaju na miru. Priča je to iz romana "Consummatus" književnice Sibylle Lewitscharoff, koji je izašao 2006. godine. Roman se bavi pitanjem, što nam zapravo još znače mrtvi.

"Razgovor s mrtvima" je cilj njezine književnosti, izjavila je jednom Sibylle Lewitscharoff. Književna kritičarka Ulrike Vedder s berlinskoga Humboldtovog sveučilišta ovu važnu temu naziva "suživotom s mrtvima". Daleko do ezoterike i književnosti sjećanja autorica se bavi ulogom mrtvih u prošlosti. "To se uvijek dotiče i pitanja religije, a da to nisu religiozni tekstovi", kaže Vedder.

Zabavan stil i obogaćivanje jezika

Sibylle Lewitscharoff je već rano imala iskustvo sa smrću. Ova danas 59-godišnja književnica je odrasla u Stuttgartu kao kćer Kristoa Lewitscharoffa, bugarskog emigranta i njegove supruge Marianne, Njemice. Njezin otac je patio od depresija. Kad je njoj bilo devet godina otac si je oduzeo život. To traumatsko iskustvo je kasnije još jednom obradila u romanu "Apostoloff" (2009.).

Nakon mature Sibylle Lewitscharoff je studirala znanost o religiji i sociologiju. Osobitost njezinoga književnog djela je i u bogatom znanju autorice. "To je konstelacija temeljitog znanja i načina pisanja, koji je zabavan, vrlo osebujan i koji se jezikom ne samo poigrava nego ujedno jezik obogaćuje", kaže Ulrike Vedder.

Sreća luđaka

Sibylle Lewitscharoff je intelektualka, ali njezine knjige su svakome razumljive. Žiri Nagrade Georga Büchnera, koja će joj biti uručena 26. listopada 2013., u obrazloženju svoje odluke kaže: "Filozofska i vjerska temeljna pitanja egzistencije književnica razrađuje u suptilnom bavljenju velikim književnim tradicijama i osvježavajuće jednostavnom zaigranošću."

Sibylle Lewitscharoff je pozornost na sebe skrenula romanom "Pong" koji je pisan s gledišta luđaka. Za njega je 1998. nagrađena Nagradom Ingeborg Bachmann u austrijskom Klagenfurtu, što je jedna od najuglednijih nagrada za mlade književnike. Književni kritičari su hvalili njezin maštoviti stil. Mnogi su u recenzijama citirali prve rečenice iz "Ponga": "Luđaku se svijet sviđa onakav kakav jest, jer on živi u njegovom središtu. Ne negdje u bilo kojem središtu, nego u njegovoj nelogičnoj sredini sredine, u kaveznom jajetu." Uz književni rad Sibylle Lewitscharoff se bavi i likovnom umjetnošću. Ilustracije za svoju knjigu za djecu "Der höfliche Harald" (Ljubazni Harald) iz 1999. nacrtala je sama. Njezina likovna djela mogla su se vidjeti na više izložaba.

Filozof i lav

U svojim djelima Sibylle Lewitscharoff uvijek iznova pronalazi sebe. I u stilu i tematski ova autorica ima velik raspon, kaže Ulrike Vedder. Njezine knjige su redovito istaknute teme u književnim kritikama, kao primjerice roman "Blumenberg" iz 2011. To je priča o filozofu Hansu Blumenbergu, ali on je daleko od suhoparne rasprave. Odjednom se pojavljuje lav koji prati profesora - apsurdna i bajkovita situacija koju autorica priča vrlo realistično. "Ta kolizija nepomirljivog, to otvara uvijek nove perspektive", kaže Vedder.

Sibylle Lewitscharoff se time uklapa u tradiciju "magičnog realizma" u stilu Nobelovca Gabriela Garcie Marqueza. Za Njemačku novinsku agenciju dpa je Lewitscharoff izjavila: "Više se osjećam povezana s Južnoamerikancima, onima koji ne prezaju od ubacivanja čudnovatoga u književnost." Svijest o paralelnim svjetovima odražava se i u njezinom prvom kazališnom djelu. 2012. je praizveden njezin komad "Vor dem Gericht" (Pred sudom). I on se bavi drugim svijetom. Ljudi sjede u čekaonici za odlazak na drugi svijet, čekaju da bude pozvan njihov broj. "Razgovor s mrtvima" još dugo neće završiti.