"Umjetnost iz dubine duše"

Razrogačenih očiju žena trči kroz kišu bombi. Njeno golo tijelo gori. Ona vrišti od boli. Njemački umjetnik Andreas Maus prikazao je ovu ratnu scenu kemijskom olovkom u nekoliko boja na papiru, oslikavajući patnju njemačkih civila u Drugom svjetskom ratu. Svi razumiju poruku sa slike. Ove godine Maus je osvojio umjetničku Euward nagradu, jednu od najvažnijih međunarodnih nagrada za "umjetnost u kontekstu mentalnog hendikepa", koju minhenska Zaklada Augustinum (Augustinum Foundation) dodjeljuje svake tri godine.

Mausova umjetnička djela kao i djela druga dva dobitnika nagrade Euward mogla su se vidjeti u ljeto 2021. u minhenskoj Kući umjetnosti (Haus der Kunst), jednom od najprestižnijih muzeja u Njemačkoj. Prije više od 20 godina je njemački pedagog na polju umjetnosti Klaus Mecherlein inicirao dodjelu ove umjetničke nagrade za slikarstvo i grafiku. "Željeli smo umjetnost ljudi s kognitivnim oštećenjima učiniti vidljivijom", kaže Mecherlein, inače voditelj ateljea u Münchenu, u kojem rade ljudi s posebnim potrebama. "I uspjeli smo u tome zahvaljujući našoj nagradi Euward", dodaje on.

"Umjetnost koja dolazi iz duše"

Ovaj likovni pedagog upravlja Euward-arhivom kao i Ateljeom Augustinum u Münchenu, u kojem stvaraju umjetnici s kognitivnim poteškoćama. Što razlikuje umjetnost osoba s invaliditetom od umjetnosti osoba bez invaliditeta? "Kustosi i stručnjaci na tom području bi odmah mogli prepoznati razliku", kaže Mecherlein. „Umjetnici s mentalnim hendikepom kada crtaju ili slikaju, ne obraćaju toliko pažnju na učinak koji će imati njihov rad. Njihova umjetnost u potpunosti dolazi iz duše", kaže Mecherlein i dodaje da je to "neposredna ili direktna umjetnost". To pokazuje i rad Andreasa Mausa: Ovaj umjetnik iz Kölna, rođen 1964. godine, bavi se gorućim temama našeg vremena a to su izopćenost, nasilje, progon, rat i ubijanje.

Zanimanje za takav umjetnički vid "direktnosti" raste, što pokazuje primjer galerije "ART Cru" u Berlinu. Voditeljica Alexandra von Gersdorff-Bultmann izlaže takozvanu "Outsider art", u prijevodu "Umjetnost autsajdera", odnosno psihički bolesnih i mentalno hendikepiranih osoba. Ona ih time želi potaknuti i promovirati u njihovom kreativnom radu. Tu umjetnost smatra posebno "stvarnom". „Ako im nedostaje jezika, sluha ili razmišljanja, neka za njih pričaju njihov kist, olovka ili platno. Voljela bih da ovi umjetnici iskoriste svoj potencijal i da nikada ne izgube vjeru u sebe”, citira berlinski Tagesspiegel vlasnicu galerije ART Cru u Berlinu.

Alexandra von Gersdorff-Bultmann smatra se svojevrsnom pionirkom na polju tzv. „autsajder-umjetnosti" u Njemačkoj. Pri tome pogled na kreativnost hendikepiranih ljudi seže više od 100 godina unatrag. Još početkom 20. stoljeća njemački psihijatar i povjesničar umjetnosti Hans Prinzhorn (1886.-1933.) analizirao je stvaralaštvo psihički bolesnih ljudi i tako sastavio veliku zbirku koja je danas izložena na Sveučilištu u Heidelbergu. Prinzhorn je tada izbjegavao riječ "umjetnost", govorio je o „slikovitim odnosno pitoresknim radovima".

Francuski umjetnik Jean Dubufett (1901.-1985.) je nakon Drugog svjetskog rata razvio svoj koncept antiintelektualne umjetnosti inspirirane djecom, naivcima i psihički bolesnima, koju je nazvao "Art Brut". Britanski povjesničar umjetnosti Roger Cardinal (1940.-2019.) u konačnici je skovao naziv „Outsider Art".

"Podići umjetnički potencijal"

„Art brut", „Art cru" ili „Umjetnost autsajdera"- ovi pojmovi ne znače puno za Melanie Schmitt. Ova povjesničarka umjetnosti i terapeutkinja vodi "Kunsthaus Kaethe: K" u Pulheimu pored Kölna. Riječ je o inicijativi Zaklade Gold Krämer. U ateljeu „Kuće umjetnosti Kaethe: K" već godinu dana živi i radi jedanaest osoba s posebnim potrebama. "Želimo podići kreativni potencijal ovih ljudi i stvoriti uvjete za njihov umjetnički rad", ističe Melanie Schmitt.

Jedan od njih je Firat Tagal, rođen 1997. godine. U njegovom ateljeu izložene su slike u velikom formatu, rađene akrilnim bojama i s motivima iz arhitekture i pop-kulture. Godinu dana stariji Elias von Martial specijalizirao se za crteže koji se vrte oko mitova, borbi i fantazija. Jednog bi dana Elias želio studirati na Umjetničkoj akademiji u Düsseldorfu, za što Melanie Schmitt smatra da nije neostvarivo. "Kada crtam", kaže on, "vani može biti i potres, a da ja to ne primijetim".

Andreas Pilz također poznaje mnoge stvaratelje, čija se umjetnost mora shvatiti ozbiljno. "Promicanje ovih ljudi je zadatak, kojem nema kraja", kaže ovaj poznavatelj umjetnosti. On je bio zadužen za postavu izložbe "Umjetnost prkosi hendikepu”, na kojoj su prikazana djela osoba s invaliditetom i bez invaliditeta i koja je nekoliko godina putovala po Njemačkoj. To je pionirski i inkluzivni projekt humanitarne organizacije Diakonie Deutschland, koji se dobro uklapa i u UNESCO-ov Dan osoba s invaliditetom 3. prosinca. Pri tome je Pilzova najvažnija spoznaja da je ovdje "riječ o umjetnosti, a ne o hendikepu".

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu