Umro istraživač Troje Manfred Korfmann

Manfred Korfmann ponovno je vratio čari i otkrio mnoge tajne Troje. Korfmann je nastavio tamo gdje je stao Heinrich Schliemann, otkrivač Troje. Korfmann je istraživao slojeve Troje milimetar po milimetar, a u tome mu je pomagala međunarodna ekipa stručnjaka i znanstvenika. Otrkivao je sloveje Troje koji su bili pokriveni ruševinama i zemljom. Otkriveni su zidovi, tornjevi i nekadašnje utvrde Troje.

Korfmann je uživao veliko povjerenje turske vlade koja mu je izdala doživotnu licencu za iskapanja u Troji. Jedan od najvažnijih rezultata istraživanja je činjenica da je na temelju iskapanja ustanovio stvarnu veličinu Troje koja iznosi 270 000 četvornih metara.

Profesor Manfred Korfmann rođen je u Kölnu 1942. godine. Bio je profesor na Institutu za ranu povijest Sveučilišta u Tübingenu. 1988. godine turska vlada izdala mu je doživotnu dozvolu za iskapanja Troje. Svojim istraživanjima i nalazima potaknuo je tursku vladu da oživi mit Troje. 1996. godine Troja postaje povijesni park prirode. 1998. godine Troja postaje dio zaštićene svjetske baštine UNESCO-a. Od 1988. godine Korfmann je s ukupno 370 znanstvenika istražio 13 240 četvornih metara Troje.

Dokazi o veličini i važnosti Troje

Grčki pisac Homer je u 8. stoljeću prije Krista Troju učinio slavnom u svojim epovima „Ilijada“ i „Odiseja“. Njemački arheolog Heinrich Schliemann 1871. godine otkrio je na brežuljku Hisarliku antičku Troju i na tom mjestu iskopao svjetski poznato „Prijamovo blago“. Profesor Korfmann, voditelj Arheološkog instituta na Sveučilištu u Tübingenu, započeo je svoja iskapanja u Troji 1988. godine. Tada je mnogo toga o Troji bilo nejasno.

Sve do nedavno bilo je nerazjašnjeno pitanje koliko je Troja zaista bila velika i važna u kasnom brončanom dobu (1750.-1200. prije Krista), u vrijeme u koje je Homer smjestio svoje Trojanske ratove između Ahila i Hektora. „Troja je tada bila vrlo značajna. Tada je postojala ne samo utvrda, već i grad s površinom od 270 000 četvornih metara. Time je Troja 13 puta veća, nego što se do sada smatralo, uzimajući u obzir samo utvrdu od 11 000 četvornih metara“, ustvrdio je Korfmann.

Ovakim otkrićem „nove i još veće Troje“ Korfmann je postao najpoznatiji svjetski stručnjak i znanstvenik o Troji i time je mogao parirati podacima i činjenicama svojemu kolegi profesoru Franku Kolbu, ordinariju za stariju povijest. Korfmann i Kolb vodili su žestoki znanstveni prijepor u kojemu je Kolb optužio Korfmanna da „zavarava javnost“ te da su Korfmannove tvrdnje da je Troja bila važno trgovačko središte između Crnoga i Egejskog mora potpuno apsurdne.

Mit o Troji živi i danas

Nakon 15 godina iskapanja Korfmann je u kolovozu 2003. godine izjavio: „Nalazima mogu dokazati da je Troja imala posredničku funkciju između Orijenta i Okcidenta“. U godini 1200. prije Krista grad je nestao u „katastrofi“ koja se sastojala od požara i mrtvih. „Radilo se o izgubljenom ratu.“ Korfmann je bio uvjeren da je Troja u 3. i 2. tisućljeću prije Krista bila mjesto koje nije imalo ravnoga u Europi. Kao dokaz za takve tvrdnje Korfmann je naveo ogromne utvrde koje je otkrio u iskapanjima.

Prema Korfmannovim saznanjima, Troja je jedno od prvih mjesta u pograničnom području između Azije i Europe, „gdje je po prvi puta korišteno obrađeno kvadratno kamenje – i to u doba kada je željezo još bilo nepoznato“. Korfmannova zasluga bila je također da je turska vlada cijelo područje oko Troje proglasila povijesnim nacionalnim parkom. Ovaj vrhunski arheolog nikada nije gubio nadu da će turska vlada jednoga dana ispuniti svoje obećanje i u Troji izgraditi muzej. Mit Troje još uvijek živi, jer 2001. godine više od 800 000 posjetitelja u Stuttgartu, Braunschweigu i Bonnu pogledalo je veliku izložbu pod naslovom „Troja – san i stvarnost“. Profesor Korfmann je bio strastveni istražitelj, znalac, a svoja otkrića o Troji rado je dijelio sa svim obožavateljima arheologije i Troje. Tako je prije dvije godine o Troji i svojim iskapanjima održao predavanje i pred hrvatskom publikom u Zagrebu u muzeju „Mimara“.