USA:borba protiv terorizma u službi predizborne kampanje

Samo dan nakon što je demokratski kandidat za predsjednika John Kerry uživao svu medijsku slavu zato što je obznanio da za dopredsjednika u trku uvodi mladolikog i karizmatičnog Johna Edwardsa, ministar Ridge objavljuje kako se američki narod mora pripremiti na mogući teroristički napad koji bi mogao uslijediti prije 2. studenog kada bi se trebali održati predsjednički izbori. U upozorenju nije izrečeno ništa novo, ne zna se ni gdje, ni kada bi se mogao taj napad dogoditi i tko bi ga trebao izvesti. Čak nije povećan ni stupanj pripravnosti, kao što se to već o nacionalnim praznicima i sličnim kritičnim vremenima u Sjedinjenim Državama činilo. Oporba i mediji nisu se mogli oduprijeti dojmu da riječ o pokušaju da se politički bodovi zarade na strahu ljudi.

A zatim Newsweek objavljuje kako je ministar domovinske zaštite od Kongresa zatražio da donese zakon koji bi Ridgeu omogućio da odgodi predsjedničke izbore, naravno ukoliko se neposredno uoči termina dogodi nekakav veći teroristički napad. Washington se jako dobro sjeća kako su se atentati u Madridu od 11. ožujka odrazili na tamošnje parlamentarne izbore. Lansiraju li se zbog toga špekulacije o mogućem pomicanju datuma održavanja predsjedničkih izbora? Bushova savjetnica za sigurnost Condoleezza Rice izjavljuje kako na pomicanje izbornog termina nitko ne pomišlja.

Unatoč tomu, javnost jedva da još može praviti razliku između stvarne prijetnje i cinične predizborne taktike vlade Georgea Busha. Komentar Arthura Ladwehra.

Vladina razmišljanja moraju se promatrati s dva različita aspekta: kao prvo jesu li logična, a kako drugo koji su njihovi motivi. Što se tiče prve točke, američka Vlada očito polazi od toga da građani njezine zemlje nakon terorističkih napada više ne mogu odgovorno donositi izborne odluke. Boji li se da će joj s izbornim listićima biti prebačena odgovornost za teroristički napad? To zvuči vjerojatno, ali to ne bi trebalo biti legitimni razlog za odgodu izbora. Događaji poput terorističkih napada mogu utjecati na birače isto kao broj nezaposlenih, burzovni tečajevi, rat ili vjersko opredjeljenje kandidata. Odluka o tome je li neki događaj važan ili nevažan za političko uvjerenje stvar je svakog pojedinačnog birača, a ne Vlade.

Jedini bi prihvatljivi razlog za odgodu izbora bio kada bi teroristički napad spriječio izlazak građana na izbore. No, već je odavno jasno da bi čak i u takvom slučaju odgoda izbora bila praktički i pravno nemoguća. Jer, skoro bi neizvedivo bilo ispuniti pretpostavke za odgodu poput donošenja aneksa na Ustav pa sve do glasovanja o tome u 50 parlamenata saveznih država.
A to opet ukazuje na drugo pitanje. Zašto u stvari Bushova Vlada javno razmišlja o mogućnosti odgode izbora ako do nje praktički neće doći? To se uklapa u niz upozorenja na opasnost od terorističkih napada i povećanja mjera opreza proteklih mjeseci, većinom u doba oko blagdana. Do toga dolazi u redovitim vremenskim razmacima, no bez konkretnog utjecaja na život običnih građana. Jedino što vlasti u tom slučaju nekoliko dana provode strože sigurnosne mjere.

Pa ipak se budi osjećaj ugroženosti. Upravo je to osjećaj koji obilježava američko razmišljanje nakon 11. rujna 2001. godine i kojeg potiču redovita upozorenja Bushovih ministara. Opravdano je pitati se kome to koristi. Sigurnosnim snagama? Jedva. Građanima? Nimalo. Ali, njegovani imidž Georgea Busha zasniva se upravo na njegovoj ulozi kao antiteroristički predsjednik. A to je i imidž koji bi trebao prevladavati u predizbornoj kampanji. Jaki vođa koji upravlja zemljom u teškim i prijetećim vremenima. No, bez osjećaja ugroženosti taj bi imidž ostao bez temelja.

Dakle, ako će se terorizam koristiti za utjecanje na ishod izbora, onda to dolazi od Bushove Vlade. No, Bushov će problem biti izdržati do 2. studenoga, jer reakcije na upozorenja bit će uvijek slabije, a zavaravanja i neuspjesi u ratu u Iraku prijete da će zasjeniti uspjehe u borbi protiv međunarodnog terorizma.