Usko alpsko grlo "drugih vrata" Europe preko Jadrana

Mnoge luke u Hrvatskoj, od Rijeke pa do Splita, imaju još kapaciteta za prihvat brodova kojima roba sa Dalekog istoka stiže u Europu. Ali to bi značilo da bi prometnice preko Alpa postale još opterećenije - i zagađenije. To je zaključak austrijskih stručnjaka koji predlažu da i Austrija i Europska unija utoliko što prije "stisne kočnicu" i navede prijevoznike da koriste željeznički, a ne cestovni prijevoz. Prije svega se vlada u Beču zalaže za uvođenje vrlo strogih ekoloških uvjeta i povrh toga, izdavanje kud i kamo manje tranzitnih dozvola koje izdaje ta alpska zemlja za prijevoznike koji voze kroz Austriju.

Na zahtjev Austrije, ministri prometa zemalja članica Europske unije namjeravaju ograničiti i dopustiti najviše 9.000 prijelaza teretnih vozila iz cijele regije. Najveći dio, oko 40 posto otpao bi na Hrvatsku, gdje se očekuje najviše prometa iz luka Rijeke i Zadra. Postavlja se pitanje o kakvom se to prometu radi ako Austrija želi izdati najviše 2.000 tranzitnih dozvola godišnje, što je tek trećina sadašnjeg cestovnog teretnog prometa iz zemalja takozvanog zapadnog Balkana.

Stroge odredbe za vozače i špeditere

Članice Unije postavljaju i uvjete na području zaštite okoliša. Kroz EU bit će dopušteno prometovanje samo za teretna vozila koja ispunjavaju strogi ekološki propis Euro 4. Zbog pritiska Austrije transportna poduzeća iz jugoistočne Europe moraju poštivati i detaljne i skupe odredbe pri transportu opasnih tvari te odredbe o dužini vožnje i odmora. Vozač ne smije sjediti više od devet sati za upravljačem, nakon četiri i pol sata mora se odmarati 45 minuta. Kako bi zaštitila vlastita transportna poduzeća od dumping cijena, Austrija zabranje vožnje praznih tegljača. Konkretno, to znači da jedan tegljač iz Hrvatske mora stizati i odlaziti s teretom.

Još se raspravlja o tome kako kontrolirati poštivanje odredbi. Govori se i o nekoj vrsti pečata vrijednosti. Transportna poduzeća mogu od EU-a dobiti plaketu koja bi se pokazivala na granici. Sporazum bi trebao biti gotov za potpis do kraja ove godine.

Politika transporta EU-a nakon 2010.godine

Na temelju Komisijinog dokumenta o budućem transportu, ministri su raspravljali o politici transporta unutar EU-a nakon 2010.godine. Radi se o dokumentu pod nazivom “Održiva budućnost za transport: prema integriranom sustavu koji se temelji na tehnologiji i koji je za potrošače jednostavan za korištenje”. Rasprava se vodila oko tri prioriteta za transportnu politiku namijenjenu za iduće desetljeće: jednostavnost za korisnike, inovativne tehnologije i bolja integriranost različitih oblika transporta. Rasprava je pokazala da postoji široka potpora za Komisijino stajalište oko izazova s kojima se susreće transportna politika. Pojedine članice su posebno ukazale na gospodarsku krizu i promjenu klime kao čimbenike o kojima transportna politika mora voditi računa. Drugi aspekti koje su navele članice odnose se na pojednostavljenu regulativu kojom bi se pospiješila konkuretnost, ali ukazalo na regionalne različitosti i financiranje infrastrukturnih ulaganja. Cilj europske transportne politike je stvaranje održivih transportnih sustava koji mogu zadovoljiti potrebe društva kako ekonomskih i socijalnih tako i ekoloških.

Transportna zajednica između EU-a i zemalja jugoistočne Europe

Nakon prvog dokumenta iz ožujka 2008.godine Vijeće ministara je uručilo odluku o pregovorima vezanih uz direktivu o cestovnom prometu i pregovora oko Transportne zajednice između EU-a i zemalja jugoistočne Europe (Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Kosova, Makedonije i Srbije). Cilj direktive je stvaranje integriranog tržišta za infrastrukturu cestovnog, pomorskog i riječnog prometa. Cilj je također i uskladiti nacionalno zakonodavstvo sa zakonima EU-a, što može biti od pomoći za gospodarski rast regije i olakšati zemljama regije da postanu članice EU-a.

Autor: Alen Legović, Bruxelles

Odg. ur.: A. Šubić