Uskrsni običaji u Njemačkoj

Uskrs je najvažniji blagdan kršćanskih crkava. Ali, najpoznatiji uskrsni simboli i običaji djelomice nemaju veze s vjerom. Uskrsna jaja, uskrsni zec i uskrsno janje kroz stoljeća su se pomiješali s poganskim običajima. Da je Uskrs blagdan uskrsnuća Isusa Krista u međuvremenu zna sve manje Nijemaca (kao i Hrvata).

Na Veliki četvrtak se u Katoličkoj crkvi podsjeća na Posljednju večeru koju je Isus slavio sa svojim učenicima. On je razlomio kruh i podijelio ga učenicima te skupa s njima pio vino iz iste čaše, pozivajući ih da isto to čine u spomen na njega. Taj ritual je postao najvažniji dio kršćanske službe Božje, a brojni umjetnici su ga ovjekovječili na svojim slikama ili crkvenim pjesmama.

Veliki petak podsjeća na muku i smrt Isusovu. U nekim župama se održavaju procesije koje podsjećaju na postaje Isusove muke. Katolička crkva za Veliki petak propisuje strogi post. On je dio uskrsne trodnevnice koja završava uskrsnim bdijenjem na Veliku subotu.

Na Uskrs glasna zvonjava crkvenih zvona oglašava radosnu vijest Isusovog uskrsnuća. Na katoličkim crkava zvona prestanu zvoniti na Veliki četvrtak. Nakon toga se umjesto zvona koriste drvene čegrtaljke. U nekim katoličkim župama postoji običaj da djeca idu ulicama i čegrtaljkama podsjećaju vjernike na vrijeme za odlazak u crkvu.

Bio čovjek kršćanin ili ne u Njemačkoj nema slavljenja Uskrsa bez šarenih jaja. Tradicionalno ih roditelji skrivaju da bi ih djeca na uskrsno jutro tražila. Za kršćane jaje simbolizira uskrsnuće. Još od srednjeg vijeka je za vrijeme Korizme (40-dnevnog posta pred Uskrs) bilo zabranjeno jesti jaja i meso. A da se jaja ne bi pokvarila ona su kuhana, ukrašavana, a često i poklanjana.

Pobjednik je onaj čije jaje ostane čitavo. Tucanje (tuckanje) obojanim uskrsnim jajima omiljena je zabava u nekim dijelovima Njemačke, primjerice za vrijeme uskrsnog doručka. Taj običaj koji je poznat i među Hrvatima raširen je osobito u Bavarskoj i Porajnju. Taj običaj nema nikakvog vjerskog značenja niti pozadine.

Slavenska manjina na istoku Njemačke, Lužički Srbi, njeguje posebne običaje. Ranije su u saskom Bautzenu djeca niz brijeg kotrljala jaja, naranče i slatkiše, druga djeca su ih hvatala. Danas se niz brijeg kotrljaju šarene lopte. Tko ih uhvati može ih zamijeniti za poklone.

Biološki nije ispravno da zec donosi uskrsna jaja. Ali, on se uklapa u to vrijeme – smatra se glasnikom proljeća. Osim toga zbog brzog razmnožavanja on je stari simbol plodnosti. Ranije su razne poklone donosili i pijetlovi i rode. Danas ih donosi samo zec: prije svega šarena jaja i puno slatkiša.

Uskrsno janje ima veze sa židovskim ritualom da se za blagdan Pashe kolje janje. To podsjeća na izlazak Izraelaca iz Egipta. Oni su svoja vrata obilježavali krvlju janjeta kako bi Bog poštedio njihovu djecu kad je poslao smrt na egipatske prvorođence. U kršćanstvu je janje simbol Isusa koji je nevin mučen. No, kod uskrsnoga kolača u obliku janjeta samo rijetki, zacijelo, misle na tu simboliku.

Prvotno je uskrsna svijeća osvjetljavala crkvu za vrijeme uskrsnog bdijenja. Njezino svjetlo simbolizira blagoslov kojim uskrsli Isus obasipa vjernike. Svijeća simbolizira pobjedu Isusa nad smrću. Od uskrsne svijeće se pale sve druge svijeće. Tako se simbolično prenosi blagoslov.

Običaj paljenja "uskrsne" vatre imali su već stari Germani. Plamen je trebao otjerati hladnoću i nestašicu zime, ali i zle duhove. Osim toga svjetlo vatre je trebalo donijeti sreću. Danas se u Njemačkoj uskrsne vatre pale uglavnom po selima, ali Hrvati taj običaj prakticiraju i po gradovima, u crkvenim dvorištima.

Ovaj običaj se susreće prije svega u seoskim područjima sjeverne Njemačke i gorja Harz. Na Uskrs se pali hrastovi kotač ispunjen slamom i zakotrlja se niz brijeg. Vatreni kotač simbolizira sunce pa tako i ovaj običaj najavljuje proljeće.

Neki običaji, kao primjerice donošenje uskrsne vode, već su gotovo izumrli. U rano uskrsno jutro mlade žene odlaze do rijeke ili potoka i uzimaju vodu. Uskrsna voda je simbol života. Vjeruje se da ona održava mladost i ljepotu i pomaže plodnost, ako žene dok idu po vodu i dok se vraćaju šute. Taj običaj se sačuvao još na istoku Njemačke, kod Lužičkih Srba.

Ono što danas služi prije svega osvježenju nakon uskrsnog ručka u Njemačkoj ima tradiciju. Uskrsnom šetnjom se nakon duge zime pozdravljalo proljeće i prirodu koja se budi – u prikladnoj nedjeljnoj odjeći. Pjesnik Goethe je taj običaj ovjekovječio u Faustu. Danas prije svega župne zajednice i planinarska društva pozivaju na tradicionalnu uskrsnu šetnju

Prvi uskrsni marš u Njemačkoj održan je 1960. U međuvremenu su postali tradicijom. Prvotno su sudionici tih marševa prosvjedovali protiv planiranog naoružavanja njemačke vojske Bundeswehra atomskim oružjem u vrijeme Hladnog rata. Danas te demonstracije ujedinjuju različite mirovne organizacije i organizacije za zaštitu okoliša.