Utakmica koja je promijenila izraelsko-njemačke odnose
26. veljače 2020
Tko zna, da nije bilo te utakmice, ja osobno možda nikad ne bih postao nogometni novinar u Njemačkoj. Ta je utakmica utjecala na sve pore mog današnjeg života – iako je odigrana puno prije mog rođenja. Donedavno ja ustvari nisam ni znao da je ona uopće odigrana.
Sjene prošlosti
Bilo je to 1970. Yakov je imao samo 13 godina, živio je u Tel Avivu kada je jedna vrhunska europska momčad nastupila protiv izraelske izabrane vrste. Iako se radilo samo o prijateljskom meču, on je kao strastveni nogometni fan konačno imao priliku vidjeti uživo i u boji svoje idole. Ali to je ujedno bio i problem: ta je ekipa bila iz Njemačke. Borussia Mönchengladbach.
Holokaust i neopisivi zločini počinjeni od strane Nijemaca bili su sveprisutni u (tada) mladoj državi Izraelu. Iako su Njemačka i Izrael pet godina prije toga počeli ponovno graditi diplomatske odnose, u Izraelu su, razumljivo, iz dna duše mrzili i Njemačku i predstavnike te zemlje.
Javni protesti protiv te utakmice su bili očekivano jako glasni. Mnogi Izraelci, mnogi Židovi, odbijali su načelno bilo kakvu suradnju sa zemljom koja je bila odgovorna za genocid nad šest milijuna ljudi – iako se tadašnja Njemačka trudila oko pomirenja s Izraelom i Židovima.
"Sjećam se kad sam kod moje rodbine u Tel Avivu na radiju čuo da je Zapadna Njemačka 1966. izgubila finale Svjetskog prvenstva protiv Engleske. Moj se otac radovao tom porazu. Kad sam ga pitao zašto, on mi je samo rekao da je najvažnije da ti odvratni Nijemci ne pobijede", priča Yakov Hadas-Handelsman. Već je i sama ideja da mladi Yakov posjeti utakmicu protiv jedne njemačke momčadi, kod kuće bila predmet žestokih rasprava. Obitelj njegovog djeda je bika porijetlom iz Poljske i gotovo sve njezine članove su Nijemci ubili tijekom Drugog svjetskog rata – od tada njegov otac nije htio više kupovati njemačke proizvode.
Yakov i njegovi junaci
2017. sam bio poslan u Berlin, kako bih od tamo izvještavao o prikazivanju jednog izraelskog nogometnog dokumentarca. Neposredno prije toga mi je Yakov ispričao svoju priču: kako je doživio utakmicu, kako ju je vidio, kako se divio legendi Gladbacha, Günteru Netzeru. Još uvijek sa moglo osjetiti fascinaciju i strast. Yakov Hadas-Handelsman je tijekom tog našeg razgovora opet bio 13-godišnji Yakov.
44 godina nakon te utakmice on je Borussiji iz Mönchengladbacha uručio nagradu za doprinos tog kluba poticanju njemačko-izraelskih odnosa. I on je odmah, iako je prošlo tako puno vremena, prepoznao bivše igrače Gladbacha. „Tko je mogao i zamisliti da će dijete koje je na Bloomfield stadionu u Tel Avivu bilo tako oduševljeno nastupom tih igrača, sada predstavljati državu Izrael u Njemačkoj i zvijezdama, pred kojima su mu tada klecala koljena, sada uručiti odlikovanja?", rekao je Yakov Hadas-Handelsman.
Od tuge do sreće
Taj se dan zatvorio krug, i to ne samo za Yakova, već i za Mordechaija (Motalea) Spieglera, rođenog u Rusiji. S vremenom se promijenila i njegova slika Njemačke.
"Sjećam se da sam kao 5-godišnjak plakao kad sam čuo da je Njemačka osvojila titulu prvaka svijeta 1954. To da su Nijemci pobijedili, nekako je to bio čudan osjećaj, osjećaj da je to nešto pogrešno", priča Spiegler.
I onda, 16 godina kasnije, Spiegler je kapetan u utakmici protiv njemačke ekipe iz Mönchengladbacha, Borussia je tada bila vrhunska europska momčad, u kojoj su nastupale zvijezde: Günter Netzer, Jupp Heynckes s legendarnim trenerom Hennesom Weisweilerom. Tadašnji izraeski izbornik Emanuel Schaffer tijekom svoje izobrazbe za trenera upoznao je Weisweilera na fakultetu u Kölnu. Oni su postali prijatelji. Schaffer, rođen u njemačkom Recklinghausen, je jedini trener koji je Izrael odveo na neki veliki turnir.
"Prije utakmice nam je trener Schaffer rekao: ‚Slušajte me i sve će biti u redu.‘ Poslušali smo ga i na koncu izgubili 0:6. Da ga nismo slušali, primili bi vjerojatno 12 golova", šali se Spiegler.
Nova prijateljstva
Spiegler je s nekolicinom igrača Gladbacha ostao u kontaktu i nakon te utakmice, među njima je bio i genijalni organizator igre Netzer. I s vremenom je to postalo prijateljstvo koje traje do danas.
"Bio sam pozvan na jednu konferenciju za novinare u Njemačku, bilo je to kad je na njemačkoj televiziji prikazan dokumentarac o toj prijateljskoj utakmici. Pitao sam organizatore hoće li tamo biti i Günter Netzer. I kad su mi rekli da neće doći, onda sam ja rekao da neću ni ja doći."
Mordechai Spiegler, koji je ranije nastupao i za Paris Saint-Germain i New York Cosmos, prisjeća se da je malo nedostajalo da potpiše za Mönchengladbach – nakon što je tjedan dana trenirao s ekipom njemačkog prvoligaša. Ali klub je tada već bio popunio „kvotu" za broj igrača koji nisu mali njemačko državljanstvo.
20 godina nakon Spieglerovih suza nakon finala SP-a 1954., Spiegler više nije bio tužan nakon što su (zapadni) Nijemci osvojili novu titulu prvaka svijeta. „Imao sam puno prijatelja u toj zapadno-njemačkoj momčadi, radovao sam se zbog njih."
Moć nogometa – i Spiegler i Hadas-Handelsman su je upoznali u svom životu. Moć da sport premosti jaz između različitih ljudi, da pokrene promjene. Stadion je bio rasprodan, obojica se sjećaju kako je publika pozitivno reagirala na nogometnu ekipu iz Mönchengladbacha, iako su to bili Nijemci. Kasniji izraelski diplomat i veleposlanik u Berlinu (2012.-2017.), Yakov Hadas-Handelsman, kaže da je ta utakmica „bila iskustvo koje ih je pratilo cijeli njihov život."
"Huligani" su sve promijenili
"Reakcija veleposlanika Zapadne Njemačke u Izraelu je to najbolje pokazala. Nakon utakmice s Gladbachom mi je rekao: 'Ono što smo mi pokušali ostvariti diplomatskim putem u posljednjih pet godina, ovi su huligani ostvarili u 90 minuta‘, prisjeća se Yakov Hadas-Handelsman.
Ova priča o prijateljstvu za mene, izraelskog novinara u Njemačkoj, u središtu je poticanja međusobnog razumijevanja između Izraelaca i Nijemaca. To je priča o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Obzirom na činjenicu da sam ja sad ovdje u Njemačkoj, kao Židov, Izraelac i novinar, može se sa sigurnošću reći da je ta jedna utakmica promijenila moj život – iako dugo nisam ni znao da se uopće odigrala.