Val štrajkova u Njemačkoj

Šestodnevni štrajk željezničara upravo je bio završio kada je sindikat Verdi pozvao na slijedeći štrajk koji je pogodio zračne luke, gdje su zaposlenci zaduženi za sigurnost zračnog prometa obustavili rad 1. veljače. Na štrajk je pozvano oko 25.000 zaposlenika. Dan kasnije, u petak (2.2.), uslijedio je štrajk u lokalnom prijevozu. Štrajkali su zaposleni u više od 130 komunalnih poduzeća koja su odgovorna za autobusni, podzemni i tramvajski prijevoz u 81 gradu i 42 okruga.

A sada je sindikat Verdi pozvao na cjelodnevni štrajk u srijedu (7.2.). Ovaj put rad obustavlja osoblje Lufthase koje radi na tlu. No tu nije kraj jer postoji bojazan da bi u štrajk moglo stupiti i kabinsko osoblje jer je sindikat UFO, koji zastupa interese stjuardesa, prekinuo pregovore o kolektivnom ugovoru.

Raste li želja Nijemaca za štrajkom?

Po velikim, eskalirajućim štrajkovima je zapravo poznata Francuska, a odnedavno je sve više štrajkova i u Njemačkoj. Ili se možda samo stvara takav dojam? “To je prije svega zbog činjenice da postoje štrajkovi u branšama, na primjer u prometu, gdje su pogođeni mnogi građani”, kaže Thorsten Schulten iz zaklade Hans Böckler, koja je bliska sindikatima. On kaže da kada se štrajka u drugim branšama poput građevinske, kemijske ili metalne industrije, u kojima sudjeluje čak i više radnika, onda javnost to ne primjećuje jer nije ugrožena svakodnevica.

Kada je riječ o prošloj godini Schulte kaže da su i sindikati bili iznenađeni koliko se ljudi zapravo pridružilo pozivu na štrajk i učlanilo u sindikat.

“Sigurno vidimo više štrajkova danas nego prije deset ili 20 godina”, kaže Marcel Fratzscher iz Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja (DIW) u Berlinu. "Međutim, bilo je naravno i faza, kao 1980-ih u Njemačkoj, u kojima je bilo puno štrajkova."

Usporedite li štrajkove u Njemačkoj s onima u susjednim zemljama, ovdje je relativno mirno. Između 2012. i 2021. u Njemačkoj je u prosjeku godišnje izgubljeno 18 radnih dana na 1.000 zaposlenih. U Francuskoj i Belgiji ta brojka je 92 odnosno 96 dana.

Ne traže se samo veće plaće

U Njemačkoj se štrajka uglavnom zato što je inflacija posljednjih godina uzela danak. “Puno ljudi danas ima nižu kupovnu moć jer su plaće rasle znatno manje od cijena u posljednje tri godine i ljudi sada žele nadoknaditi taj gubitak kupovne moći”, smatra šef DIW-a Fratzscher.

Ali razlog je i to što zbog demografskih kretanja nedostaje radne snage. "Imamo 1,8 milijuna otvorenih radnih mjesta. To čini zaposlenike samopouzdanijima, traže bolje uvjete rada, bolju plaću i žele to izboriti", rekao je Fratzscher. Sukladno tome, ne štrajka se samo za više novca, nego i, primjerice, za kraće radno vrijeme, kao što je bio slučaj sa štrajkom željezničara početkom godine. Šef Verdija Frank Werneke branio je štrajkove u zračnim lukama i u lokalnom javnom prijevozu: "Uvjeti rada u ovim branšama toliko su katastrofalni da ljudi žele olakšanje."

"Vidim vrlo veliku vjerojatnost da ćemo vidjeti više štrajkova i industrijskih sporova u sljedeće dvije ili tri godine", prognozira Fratzscher. Nova šefica sindikata IG Metall u Baden-Württembergu Barbara Resch kaže da konflikt neće biti lako riješiti.

Prije svega, ove godine predstoje važni pregovori o plaćama, primjerice u bankarstvu, građevinarstvu, kemijskoj industriji te metalnoj i elektroindustriji. Kolektivni ugovori u Njemačkoj pošti (Deutsche Post) te u saveznim i lokalnim javnim službama također vrijede samo do kraja 2024. godine. Ukupno će biti pregovora o kolektivnim ugovorima za oko 12 milijuna zaposlenika, navodi Institut za ekonomske i društvene znanosti Zaklade Hans Böckler (WSI).

Desetljeća pada broja članova u sindikatima

Kad je riječ o snazi ​​sindikata, kao pokazatelji se koriste broj članova i stupanj kolektivne povezanosti. Dobre vijesti stigle su iz sindikata Verdi koja je zadovoljan povećanjem broja članova za oko 40.000 u prošloj godini. No ako se pogleda posljednjih trideset godina, uočljivo je da su sindikati stalno i u velikoj mjeri gubili članove.

Prekinuti ovaj silazni trend nije lako jer demografija također utječe na sindikate. Njihova struktura članstva ne odgovara strukturi zaposlenih, objašnjava Schulten. Veliki broj zaposlenih iz tzv. generacije baby boomera, koji odlaze u mirovinu u sljedećih nekoliko godina, također su znatno zastupljeni u sindikatima. “To znači da sindikati svake godine moraju zapošljavati više ljudi samo kako bi zadržali svoje članstvo, a to je prava Herkulovska zadaća”, rekao je Schulten.

On polazi od toga da upravo Verdi brojne nove članove duguje prvenstveno radnim sporovima, odnosno da se ljudi učlanjuju jer kao članovi imaju pravo na besplatnu pravnu pomoć sindikata. No, Schulten ne želi da se izvuče obrnuti zaključak da sindikati možda potiču štrajkove iz vlastitih kalkulacija moći. Fratzscher također ne misli da je to uvjerljivo, ali kaže da "sindikati također štrajkaju da bi pridobili novo članstvo ili ukrali članove iz drugih sindikata - kao u slučaju sindikata strojovođa GDL."

Moć kroz kolektivno pregovaranje

Sindikati su posljednjih desetljeća morali odustati i od tzv. kolektivnog pregovaranja. Početkom 1990-ih u Njemačkoj je oko 80 posto zaposlenih radilo na kolektivno ugovorenim poslovima, a sada je ta brojka tek nešto ispod polovice. Druga polovica radi u tvrtkama koje nisu vezane kolektivnim ugovorima sa sindikatima, već imaju interne ugovore.

Kolektivni ugovori poslodavcima također pružaju brojne prednosti. Na primjer, dobivaju sigurnost planiranja za vrijeme važenja kolektivnog ugovora jer štrajkovi tada nisu dopušteni. U vremenima pune zaposlenosti, poput 1960-ih, poslodavci su preferirali kolektivne ugovore na području cijelog sektora, dok su sindikati radije pregovarali na razini poduzeća, rekao je Schulten. "Nakon toga, mnoge tvrtke očito više nisu smatrale nužnim obvezujuće kolektivno pregovaranje." S poboljšanim položajem zaposlenika možda je, smatra on, sada došlo do prekretnice u kojoj su poslodavci spremniji na sklapanje kolektivnih ugovora, kaže Schulten.

To bi bilo u skladu s planovima Europske komisije. U jesen 2022. Komisija je izdala direktivu prema kojoj bi se pokrivenost kolektivnim pregovorima u državama članicama trebala povećati na najmanje 80 posto. Ova se direktiva mora prenijeti u nacionalno pravo u roku od dvije godine. Njemački ministar rada Hubertus Heil želi ovog proljeća pokrenuti dugo najavljivani Zakon o kolektivnom pregovaranju. Vlada će, kako je najavio, na proljeće predstaviti zakon za jačanje kolektivnih ugovora: “Želimo da javne poslove na državnoj razini ubuduće dobivaju samo tvrtke koje plaćaju na temelju kolektivnih ugovora”, rekao je ministar.