Velike sile pokušavaju definirati odnos prema Njemačkoj

DW: Gospodine ambasadore. Koliko je ovaj posjet bio važan za američko-njemačke odnose? 

John Kornblum: Mislim da je ovaj posjet bio vrlo važan, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog toga što je označila kraj vrlo surove i teške ere tijekom Trumpove administracije. Ali ne samo to, bilo je mnogo stvari o kojima se moglo razgovarati. Europa i Sjedinjene Američke Države suočene su s velikom promjenom u načinu na koji svijet funkcionira. I vrlo je važno da se razumijemo i da pokušamo što je moguće bolje koordinirati se tijekom ovog razdoblja.

Biden i Merkel su prije svega pokazali jedinstvo i prijateljstvo za vrijeme sastanka. Mogu li se jake američko-njemačke veze obnoviti nakon četiri godine Donalda Trumpa? 

Pa, prvo, njemačko-američke veze su sve vrijeme bile jake. Jake su od 17. stoljeća i pitanje nije mogu li se jake američko-njemačke veze obnoviti. Pitanje je možemo li ostvariti uspješnu suradnju? Možemo li nešto učiniti s tim našim vezama? Posljednjih nekoliko godina, rezultati ove vrlo bliske veze bili su manji nego što su bili u prošlosti. 

Mislim da ćemo se morati suočiti s mnogo teških problema. Klima je jedan od njih. Sve oko Kine je također jedan problem, i još mnogo toga. I mislim da neće biti tako jednostavno reći: sad se opet volimo i sve će uspjeti. Potrebna nam je potpuno nova agenda za budućnost, a nismo ni blizu nje. 

Jedan spor koji nije riješen je plinovod Sjeverni tok 2. Poslije sastanka, Biden je rekao da se dobri prijatelji mogu i ne složiti oko nečega. Je li on po ovom pitanju popustio kako ne bi naštetio odnosima s Njemačkom? 

Da, upravo to se dogodilo. Popustio je u smislu izbjegavanja konfrontacija. Problem je u tome što Biden nije jedina osoba koja na to utječe u Sjedinjenim Državama. 

Razlog što je došlo do tako snažne i negativne američke reakcije ne dolazi toliko iz Bijele kuće koliko iz Kongresa. A Kongres ima mnogo bliskih veza sa zemljama u Europi, poput Ukrajine, ali i Baltičkim državama, Poljskom, također skandinavskim zemljama. 

Mislim da Njemačka zapravo nije shvatila da to nije njemački problem s Amerikom. To je njemački problem sa Zapadom. I tolike reakcije iz Američkog kongresa, to nije zato što je nekoga na Floridi ili u Teksasu, briga zbog ruskog plina, nego zato što su u Kongresu vrlo, vrlo uspješno lobirali Europljani iz središnje i istočne Europe, ali i iz Europske komisije - u smislu da je to loša ideja. 

Kao što Vam je dobro poznato, SAD su kritizirale Njemačku ne samo zbog dogovora s Rusijom nego i zbog Kine i okretanja od Zapadnog saveza. Je li Njemačka u opasnosti da se zaglavi između svjetskih sila? 

Ne, mislim da ne. Njemačka je često različita od drugih. Posebno te razlike postoje između SAD-a i Njemačke, ali i između Francuske i Britanije i Njemačke. Jer, Njemačkoj je vrlo teško biti na zapadnoj poziciji na vrlo direktan i, ako želite, nepokolebljiv način. 

Uvijek traže kompromis sa zemljama poput Kine. Isti razgovor smo vodili s Njemačkom i oko Rusije u proteklih dvadeset pet godina. Kad analizirate stav Njemačke, ustanovite da se ne razlikuje mnogo od pozicije zapadnih zemalja. Ali Njemačka uvijek mora svoj stav umotati u, da tako kažem, vrlo, vrlo kooperativnu retoriku, koja mnogim ljudima na Zapadu zvuči kao politika popuštanja i uzmicanja (Appeasement). 

Mandat Angele Merkel prestaje nakon izbora u rujnu. Što očekujete od novog kancelara u kontekstu američko-njemačkih odnosa? 

Pa, mislim da je to vrlo zanimljivo. Merkel će sigurno nedostajati, a vidjet ćemo kako će se novi kancelar nositi s njezinim naslijeđem. To će biti prilično teško. 

Ali činjenica je da, ako pogledate okolo po svijetu u ovom trenutku, sve velike sile pokušavaju obraditi Njemačku. Činjenica je da je Njemačka, ja sam to tvrdio i ranije, postala treća najvažnija zemlja na svijetu, jer se nalazi na linijama opskrbe, komunikacije i na prijelazu između istoka i zapada i sjevera i juga. 

I tako su tu ne samo Sjedinjene Države, nego i Rusija i Kina i mnoge druge zemlje koje pokušavaju izgraditi jake odnose s novom Njemačkom. 

To će biti prednost za novog kancelara, ali također će biti teško za njega ili nju, ma tko to bio, jer će ovi ljudi koji grade te odnose, očekivati mnogo od Njemačke. A Njemačka, kao što smo upravo rekli, još nije navikla zauzimati vrlo čvrste stavove o međunarodnim pitanjima. 

Razgovor vodio Michael Okwu.