Veliki planovi - bez glavnog sudionika

"Li-Ion" - Litij-Ion: To je čarobna kratica koja stoji na mnogim baterijama za mobitele, prijenosna računala i za sva čudesa moderne tehnologije kod kojih se ne mora svaki trenutak tražiti gdje je utičnica. Takve baterije su lakše od olovnih, duže drže energiju i ne osjećaju toliko zamor u ciklusima punjenja i pražnjenja. Trenutno zapravo ne postoji neka tehnologija koja bi bila povoljnija za pohranu električne energije pa su takve baterije idealne i za pokretanje automobila. Ali jedno je održavati na životu mobitel, a drugo pokretati limenog ljubimca.

Neke nove regije u središtu pažnje

Već sada se na svijetu troši oko 93 tisuće tona litija, a kada bi se masovno počeli proizvoditi električni automobili potrošnja bi višestruko porasla. Svi rudarski koncerni zato čine sve što mogu da si osiguraju pristup zalihama litija - ali do njega je veoma teško doći. Dobra vijest je da su područja bogata tim metalom upravo one zemlje koje su do sada imale malo ili nimalo koristi od globalizacije, recimo u Južnoj Americi. Loša vijest je da su i ta područja u Boliviji, Čileu i Argentini teško dostupna, a i tamošnje zalihe su ozbiljno nagrižene.

Baš kao što je čitav svijet u devetnaestom stoljeću znao za ugljen iz Rurske oblasti, a u dvadesetom stoljeću za naftu Saudijske Arabije, tako će možda u 21. stoljeću svatko znati za Salar de Uyuni, Salar de Atacama ili za Salar del Hombre Muerto. Prvo od tih nalazišta koje se nalazi u Boliviji je pravi rudarski dragulj: nedaleki aktivni vulkan Tunpa stalno izbacuje nove zalihe litija. Naravno, ne čistog. Jer dok je kod ugljena trebalo tek zabosti lopatu, a kod nafte u prvim danima je bilo dovoljno i sakupiti crnu tekućinu s tla, litij predstavlja tek djelić naslaga svih drugih mogućih soli: natrijevih, kalijevih i tek onda malo i litijevih.

Teško, a bit će i još teže doći do litija

Salar de Uyuni je najveća slana pustinja na svijetu: prostire se na 10 tisuća četvornih kilometara i suhi i vrući zrak na 3.650 metara nadmorske visine uvelike pomaže da se ta sol sama suši i prerađuje sve dok se ne dobije i sol litija. Odande potječe gotovo polovica čitave svjetske proizvodnje. No, iako i vlada Bolivije i mnogi rudarski koncerni imaju velike planove s tim nalazištem, francuska savjetnička tvrtka Meridian International Research u svom ne osobito debelom izvješću procjenjuje kako se nedostatak litija na svjetskom tržištu jednostavno neće moći izbjeći. Već i naslov izvješća svjedoči što su Francuzi zaključili: "Nevolja s litijem". Jer, iako se na toj bolivijskoj visoravni nalazi oko 5,4 milijun tona litija, već oko petine zaliha do koje se realno uopće može doći je potrošeno. Još gore: eksploatacija je ionako počela na južnom dijelu pustinje gdje je koncentracija bila najveća. Sada ostaju sve siromašnija područja na kojima je potrebno još mnogo više novca i uređaja kako bi se dobilo čarobno sredstvo za automobile budućnosti.

Naravno, inženjeri već ispituju mogućnost korištenja svih poznatih nalazišta iako su baš sva veoma teško dostupna - sva tri su zapravo nedaleko jedna od drugog i sva su visoko u planinama Anda. Oni zajedno čine oko 70% svjetskih zaliha litija. Postoji još samo jedno, mnogo manje nalazište, ali je podjednako nedostupno kao i ova tri. To je slano jezero Zhabuyke: ono se nalazi na Tibetu.

(Der Spiegel, dpa, Reuters; aš)

Odg. urednica: Andrea Jung-Grimm