Veliko srce Nedeljka i Jagode

Srebreničanin Nedeljko i njegova supruga, Poljakinja Jagoda, već godinama aktivno pomažu izbjeglicama i migrantima. Počeli su prije tri godine, kada se aktualizirala takozvana Balkanska ruta i kada su tisuće izbjeglica iz Sirije, Afganistana, Iraka počele pristizati u Srbiju, u nadi da će se preko Balkana domoći zemalja zapadne Europe.

"Mi smo organizirali prve akcije prikupljanja pomoći - financijskih sredstava, opreme... Sve smo to strpali u naš auto i zajedno s još malim sinom otišli za Beograd. Odnijeli smo tu pomoć u 'Miksalište', tamo gdje su uglavnom bile koncentrirane organizacije koje su dolazile ne samo iz Srbije nego i iz drugih država kako bi distribuirali pomoć izbjeglicama", priča Nedeljko Simić za Deutsche Welle. Inače je rođeni Srebreničanin i zaposlen u Općini Srebrenica kao stručni suradnik za integrirani razvoj.

Poučen vlastitim iskustvom izbjeglištva, jer je svoj rodni grad napustio 1992. godine, posvetio se humanitarnom radu i već godinama je aktivan u nekoliko nevladinih organizacija, a od prije 12 godina i u Rotary klubu Srebrenica.

U stanu s izbjeglicama

"Uvijek sam se interesirao za ove stvari gdje država nije mogla dovoljno 'uskočiti', pa smo onda zajedno s drugim ljudima koji su zainteresirani putem projekata i organizacija to pokušavali nadomještati", priča Nedeljko.

U cijeloj priči s izbjeglicama, u kojoj je već nekoliko godina, našao se, kako kaže, kada je prvi put otišao u Beograd i kada su "vidjeli da je situacija vrlo kritična, da je dosta obitelji s djecom koja su bukvalno spavala na ulici". Rad s izbjeglicama, makar bio i humanitaran, kaže, često je bio riskantan, jer su propisi bili striktni, pa je lako moglo doći do problema s policijom.

"Sve se, na neki način, radilo polutajno, a s ciljem da se toj djeci i tim ljudima pomogne", prisjeća se Nedeljko. Uz pomoć sredstava koja su osigurali preko humanitarne organizacije Schüler helfen Leben, Rotary kluba, obitelja, prijatelja i brojnih dobročinitelja, iznajmili su stan u Beogradu i u njemu, zajedno sa svojim djetetom, primali obitelji povremeno, pogotovo s djecom, kojima je, kako kaže, trebao prostor da se okrijepe, istuširaju, presvuku i nešto pojedu.

Jagoda se prisjeća kako su jednom tako ugostili obitelj iz Sirije. "Žena je bila mlada, s mužem i troje male djece. Bila je teško povrijeđena, udario ju je vlak kada je prelazila granicu između Makedonije i Srbije. Imala je veliku ranu. U Nišu je u bolnici provela osam dana, morala je koristiti kolica. Ta invalidska kolica bila su jedna od 20, koliko su Nedeljko i Jagoda ukupno uspjeli prikupiti za izbjeglice. Prisjeća se i kako je u stanu bilo dosta igračaka, ali su se njihov sin i djeca izbjeglica najviše "svađali” oko Thomasa, junaka popularnog dječijeg crtića. Njihov sin privikao se na obilaženje izbjegličkih kampova. Postalo mu je, kažu, sasvim normalno da sa svojim vršnjacima, izbjegličkom djecom, igra nogomet, trči... Dobro se sjećaju i malog Afganistanca kojega su morali hraniti preko cjevčica kroz cijelo djetetovo tijelo, jer je bio teško bolestan.

Utočište kod Bosanca i Poljakinje

U obitelji Simić stigla je i prinova, a nekoliko mjeseci poslije, Balkanska ruta počinje skretati i u BiH, gdje se od početka ove godine broj migranata povećava iz dana u dan. Nedeljku i Jagodi bio je to znak da se ljudima ponovo mora priskočiti u pomoć. Već iskusni u humanitarnim aktivnostima, baš kao i u vrijeme izbjegličke krize u Srbiji, aktiviraju se putem društvenih mreža, alarmirajući prijatelje i poznanike, tražeći pomoć za ljude u nevolji. Neki ih ignoriraju, ali mnogi pomažu šaljući novac, hranu ili odjeću i obuću. Jagoda kaže da im stan često liči na skladište, ispunjen vrećama robe koju potom prevoze direktno izbjeglicama ili u humanitarnu udrugu Pomozi.ba u Sarajevu.

Problem je, međutim, smještaj, budući da se u Sarajevu pojavljuje sve više migranata i izbjeglica i sve više onih koji traže azil, a kapaciteti državnih institucija, poput Azilantskog ili Imigracijskog centra su već odavno prepunjeni. Aktivist smatraju da u njima nisu niti osigurani uvjeti za boravak žena i djece.

Nedeljko i Jagoda nisu se dvoumili kada su od prijateljice Nidžare Ahmetašević, aktivistice humanitarne organizacije volontera Are You Syrious (AYS) čuli za mladu trudnicu i njezinog supruga kojima je potreban smještaj. Mlada Alžirka, u poodmakloj trudnoći, provela je noć u sarajevskom rodilištu, a onda se u spavaćici i papučama našla na ulici, jer su doktori zaključili da još neće roditi i da ne treba biti u bolnici.

"Problem je bio što nitko nije htio prihvatiti trudnicu, čak ni za novac. Onda smo mi rekli da dođe kod nas dok ne pronađemo neki drugi smještaj. Oni su došli, proveli s nama dva dana. Supruga im je, u međuvremenu, uspjela osigurati stan i onda smo ih, s odjećom i hranom i drugim stvarima koje smo prikupili odveli do tog stana i oni su trenutno tamo", kaže Nedeljko.

Nekoliko dana nakon što su prešli u iznajmljeni stan, na svijet je došla i beba. Zdravi dječak je vjerojatno prva beba rođena u izbjeglištvu u BiH. Jagoda je redovito posjećivala mladu majku i u bolnici, odnosila joj potrepštine, a nastavili su ih obilaziti i pomagati, uz brojne druge dobročinitelje, i nakon što se majka s djetetom vratila u iznajmljeni stan.

Grijeh je ne pomoći

Komentirajući neobičnu kombinaciju - Srebreničanina i Poljakinje u Sarajevu  - koji su uz vlastite poslove, ali i obiteljske obveze, našli vremena i volje da priteknu u pomoć ljudima u nevolji, Nedeljko pojašnjava: "Meni je to jako važno, jer imam problem u svojoj sredini. Srebrenica je poznata kao mjesto gdje je samo tamo tražena pomoć. Postojala je ta fama i htjeli smo to promijeniti, pokazati da se i iz jedne Srebrenice može prikupljati pomoć."

To ipak nije značilo da i rodnoj Srebrenici ne treba pomoći pa je Nedeljko zajedno s Jagodom organizirao i akcije pomoći u Istočnoj Bosni, u mjestima koja su drugi zaobilazili, jer nisu bila "usput". Tako su prije neke četiri godine, u vrijeme poplava u BiH, kupili i podijelili 30 pari čizama djeci u manje pristupačnim selima na području Srebrenice, Šekovića, Bratunca, Milića, Vlasenice, a akcije pomoći najugroženijim obiteljima nastavljaju i danas, prikupljanjem hrane, drva za ogrjev, lijekova onima kojima pomoć treba.

Skromni, jednostavni i simpatični mladi ljudi imaju dosta toga za ispričati. "Daleko od toga da smo mi u dobroj financijskoj situaciji, ali, hvala Bogu, možemo zaraditi, možemo se posvetiti i svojoj obitelji, ali i drugima kojima je potrebna pomoć. I ako ti nemaš dovoljno, za malo vremena možeš prikupiti pomoć od drugih ljudi. Po meni je grijeh to ne iskoristiti", kaže Nedeljko.

Dobrota se, kažu, isplati. Treba podsjećati ljude, pogotovo u BiH, na ono što su i sami prošli i koliko ljudskost i dobročinstvo nadilaze sve razlike koje nameće današnjica. Nedeljko i Jagoda to znaju, a mladi alžirski par, koji nije bio raspoložen za priču, nakon svojih putešestvija preko Turske, Albanije, Crne Gore, da bi kod Trebinja ušli u BiH, nada se da će moći nastaviti za Francusku, gdje imaju rodbinu. Ljude koji su im nesebično pomogli - jednog Srebreničanina i jednu Poljakinju, sigurno neće zaboraviti.

Pratite nas i preko DW-aplikacije za Android koju možete skinuti ovdje.