Više od dvoje djece: herojstvo ili ludost

Usprkos svim odlukama politike, mladim roditeljima država sve teže uspijeva isplatiti i jednokratnu pomoć, a o dugoročnoj potpori se jedva može i govoriti.

Zoran i Nikica Žagar žive u Beogradu sa svoje troje djece. Najstarijem je 16, a najmlađe 8 godina. I njihovo je mišljenje kako je održavati brojnu porodicu u Srbiji gotovo nemoguća misija, ali i da su među rijetkima kojima to uspijeva. Jer, oboje rade i zarađuju ipak nešto više prosjeka: "Da ostanemo bez posla, situacija bi bila slijedeća: vjerojatno bi mnogo više nasljeđivali odjeću i obuću jedni od drugih. Ne znam! Mnogo toga bi se drugačije odvijalo kada bi bilo manje novca i kada bi bila samo jedna plaća u kući”, kaže Zoran Žagar.

Političari odlučuju, a blagajna prazna

A koliko država Srbija pomaže obitelji? Iako je još u siječnju 2008. godine usvojena Strategija za poticanje rađanja, čak i nadležni u državnim institucijama priznaju da se taj dokument ne može primijeniti u svakodnevnici. Obitelj Žagar kaže kako do sada nije vidjela ništa od pomoći države. “Ne postoji nikakva pomoć države u smislu poticanja roditelja da im djeca ne budu na ulici, da se bave nekim sportom, da na primjer, ako imate dvoje djece na treningu, dobijete popust na drugo dijete. Mislim da je imati više od dvoje djece u ovoj zemlji ili herojski ili suludo”, kaže Nikica Žagar.

Predrag Petrović, savjetnik u Ministarstvu rada ukazuje kako je nedostatak novca u državnoj blagajni razlog nesposobnosti države i pružiti pomoć kakva je odlučena Strategijom za poticanje rađanja: “Obzirom da je 2008. godine započela svjetska ekonomska kriza, a da smo mi učinke te krize doživjeli krajem godine, ove mjere previđene u Strategiji se u velikom dijelu ne primjenjuju jer zahtijevaju dodatna sredstva u budžetu.”

Za što Srbija ima novca?

On navodi da ipak ima mjera koje se mogu primjenjivati bez većih ulaganja, a to je bolji inspekcijski nadzor poslodavaca koji zapošljavanje žena ili napredovanje u poslu, uvjetuju obiteljskim statusom i da li ima djece. I Nikica Pečnik Žagar potvrđuje kako je ovaj problem česta pojava: “Mislim da je to jedno vrlo šovinističko i seksističko pitanje, jer ne mislim da otac ima imalo manje obaveza nego jedna majka.”

Na kraju treba ukazati i na paradokse u preraspodjeli novca u državnom proračunu. Dok je kriza osakatila Strategiju poticanja rađanja, pomoći porodici ili drugim ključnim socijalnim problemima, Vlada je bez poteškoća izdvojila više od 4 miliona dinara za portrete svih dosadašnjih predsjednika parlamenta u novijoj srpskoj povijesti. Predviđeno je da svi njihovi portreti budu izloženi u auli Skupštine.

Autorica: Svetlana Božić, Beograd

Odg. ur.: A. Šubić