Viktor? Viktor, samo koji.

Izbor je to između Europe i Rusije, između “natrag u sovjetsku povijest” i “naprijed prema europskim integracijama” - tako otprilike komentiraju zapadni mediji predsjedničke izbore u Ukrajini.Viktor Juščenko, navodi se, prozapadno je nastrojeni reformist koji će svoju politiku orjentirati prema Europi. Njegov protivnik Viktor Janukovič pak, kako se stalno ponavlja, potječe s tradicionalno proruski orjentiranog istoka zemlje pa će sasvim sigurno njegova politika značiti približavanje Moskvi, a Europa će biti tek na drugom mjestu.

No, stvari ipak nisu tako jednostavne. Za vrijeme svog premijerskog mandata koji je počeo 1999. godine i Juščenko je radio na poboljšanju i njezi gospodarskih veza s Rusijom. Glasovanje o nepovjerenju 2001. godine, koje je dovelo do njegovog pada, bilo je prije svega posljedica njegove antikorupcijske unutarnje politike a ne politike koja bi bila u suprotnosti s ruskim interesima, kako se svojedobno špekuliralo. A Janukoviča su, pak, kritizirali - pa i s ruske strane - zbog restriktivne gospodarske politike u njegovom kraju, istočnoukrajinskoj regiji Donjeck, politike koja je prijecila ruskim poduzecima prodor u ukrajinsku privredu.

Unatoč tome u predizbornoj utrci za predsjedničke izbore bilo je očito da je Janukovič ipak kandidat Kremlja. Čak dvaput je ruski predsjednik Putin bio gost u Kijevu gdje je hvalio Janukovičevu gospodarsku politiku i javno stao na njegovu stranu. Moskva od novog predsjednika očekuje da štiti ruske gospodarske interese. A tu se prije svega radi o energetskom biznisu. 90 posto izvoza ruskog poduzeća Gazprom prevozi se u zapadnu Europu preko ukrajinskih naftovoda. To su prihodi koji su od životne važnosti za rusko gospodarstvo. Samo porezni prihodi od Gazproma čine trećinu ukupnog ruskog domaćeg brutto proizvoda. Rast ruskog gospodarstva visi na tankom koncu izvoza energije. A previše svojevoljni i samostalni ukrajinski predsjednik mogao bi ga ugroziti.

Za Rusiju je, dakle, pitanje predsjedničkog kandidata od ključnog značaja. S Janukovičem je vjerojatniji i daljni razvoj prije godinu dana uspostavljenog “Zajedničkog gospodarskog prostora”, skraćeno EEP. Taj sporazum potpisao je predsjednik u odlasku Leonid Kučma zajedno s njegovim kolegama iz Rusije, Bjelorusije i Kazahstana. Cilj tog “zajedničkog prostora” je carinska unija i integriranije tržište.

No prije svega je pitanje predsjedničkog kandidata pitanje političke kulture - i tu postoje velike razlike između dva Viktora, Juščenka i Janukoviča: dok su pod premijerom Janukovičem i predsjednikom u odlasku Kučmom mediji bili sputavani, Juščenko se uvijek zalagao za medijsku slobodu i raznovrsnost mišljenja. Dok je politički pritisak državnih struktura uoči izbora rastao do nemjerljivih razina, Juščenko je sjedinio polifonu i heterogenu oporbu. Juščenko je za svog mandata na mjestu premijera poticao socijalno orjentiranu tržišnu ekonomiju - Janukovič se pak zaustavio na novčanim poklonima umirovljenicima i studentima neposredno uoči izbora.

Ukrajina je klasična tranzicijska zemlja koja graniči sa sedam država. Stoga će svaki ukrajinski predsjednik i svaka ukrajinska vlada morati aktivno usmjeravati svoju politiku i prema istoku i prema zapadu. Ovi izbori su pokazali da je Ukrajina podijeljena - jedan dio građanstva je za politiku čvrste ruke prema sovjetskom modelu, i prema službenim brojkama, radi se o većini birača. Istovremeno sve više raste baza za temeljitu reformu politike i gospodarstva u toj zemlji - to je politička kultura koju predstavlja Juščenko. Zato je pitanje ukrajinskog predsjedničkog kandidata važno i za Europu. Europa će ubuduće morati promisliti s kakvom će Ukrajinom politički surađivati, koju će političku kulturu podržavati. S Janukovičem bi to u svakom slučaju bilo mukotrpnije.