Visoke zatvorske kazne za mlade nasilnike

U Njemačkoj se često događaju nasilnički izgredi u kojima frustrirani maloljetnici, uglavnom iz problematičnih obitelji, maltretiraju i ugnjetavaju mlađe, starce, strance - sve one od kojih se smatraju jačima. No, kada je prije godinu dana (12. rujna 2009.) 50-godišnji menadžer Dominik Brunner usred bijela dana na jednoj postaji gradskog vlaka (S-Bahna) u minhenskoj četvrti Solln na smrt pretučen zato što je stao u zaštitu skupine tinejdžera koju su maltretirala dvojica starijih tinejdžera, cijela zemlja je bila duboko potresena. Činilo se da je riječ o sukobu crnog i bijelog, dobra i zla. Brunner je bio uspješan, omiljen čovjek koji je pokazao ono za čim svaka zajednica čezne: civilnu kuražu. Ne obazirući se na rizike i opasnosti, ustao je u zaštitu nejakih i svoju hrabrost platio životom. Na drugoj strani su bili krivci za njegovu smrt, dvojica problematičnih mladića, Sebastian L. (18). i Markus S. (19), policiji otprije poznati. Oni su nastavili tući Brunnera kada je ovaj već bio na zemlji, svladan, nemoćan i polumrtav.

Cijela Njemačka je u tragično preminulom menadžeru vidjela junaka, junaka koji je zaslužio spomenik pa mu ga je općina njegovog rodnog mjesta i izgradila. U Ergoldsbachu će na godišnjicu njegove smrti biti svečano otvorena "Kuća Dominika Brunnera" i otkrivena dva metra visoka bronzana umjetnička skulptura koja nosi ime: "Spomenik civilnoj kuraži". Prikazuje čovjeka koji zaštitnički drži ruku ispred jednog djeteta.

Otkazalo je srce

Zbog svih okolnosti ovog tragičnog događaja javnost je s posebnom pozornošću pratila suđenje dvojici nasilnika. No tijekom njega su na vidjelo izašli neki novi i iznenađujući momenti: npr. da je Brunner prvi napao dvojicu optuženih. Neosporne su činjenice da su ovi prethodno maltretirali, pa čak i udarali četvoro mlađih tinejdžera i od njih tražili novac, da je 50-godišnji menadžer još iz vlaka alarmirao policiju i da je ponudio zaštitu žrtvama ugnjetavanja. No iz iskaza svjedoka proizlazi da je Brunner, nakon što je izašao iz vlaka krenuo u obračun s tjelesno prilično nerazvijenim i slabašnim nasilnicima. Osim toga, obdukcija je pokazala da nije umro od neposrednih posljedica udaraca, već zbog toga što mu je uslijed njih zakazalo srce. Brunner je, naime, a da to nije ni znao, imao bolesno povećano srce.

Optužba za ubojstvo

Državna odvjetnica Verena Käbisch nije smatrala da je to razlog da se odustane od optužbe za ubojstvo i promijeni je u nanošenje teške tjelesne ozljede sa smrtnom posljedicom. Ona je tražila maksimalnu kaznu za maloljetnike od deset godina zatvora za prvooptuženog, starijeg Markusa S. i osam godina za njegovog mlađeg suučesnika. Ona je argumentirala da su optuženi, pogotovo onaj stariji, bili izrazito agresivni i svirepi u svom nasilju te da su tukli žrtvu, između ostalog i nogama u glavu, sa smrtonosnim namjerama, te da činjenica da je Brunner imao srčanu manu na tome ništa ne mijenja. "Da ga optuženi nisu napali, Brunner je mogao doživjeti duboku starost", kaže ona. Sud je očito dijelio mišljenje optužbe i presudama od devet godina i deset mjeseci zatvora za Markusa S. i sedam godina za Sebastiana L. skoro u potpunosti udovoljio zahtjevu državne odvjetnice.

S druge pak strane obrana je odgovarala da bi menadžer još uvijek bio živ da nije imao srčanu manu te je tražila da sud izrekne kazne "znatno ispod sedam godina" za starijeg, a tri i pol godine za mlađeg optuženika.

"Molim za oprost"

Dvojica mladića na optuženičkoj klupi pratila su proces uglavnom bez reakcija, iako su se prvoga dana ispričali za svoj čin. "Molim za oprost iako znam da mi nitko ne može oprostiti. Ni ja sebi ne mogu oprostiti", rekao je 18-godišnji Sebastian L. I njegov stariji kompanjon Markus S. je rekao da žali "od sveg srca". Na početku je suđenju nazočio i otac Dominika Brunnera, ali kasnije više ne jer mu je, kako je poručio, "nedostajalo snage" za to. Dao je preko svoje odvjetnice poručiti kako vjeruje da će sud pronaći odgojno i pravno adekvatne kaznene mjere za dvojicu optuženih.

Autorica: Dunja Dragojević (AP, dpa, AFDP, Die Welt)

Odg. ur.: Andrea Jung-Grimm