Vittorio Hösle: Novi izbor Trumpa bi bio katastrofa

DW: Profesore Hösle, zapadni svijet postaje lomljiviji. Donald Trump, transatlantsko zahlađenje odnosa, nemiri u Europi. Kako Vi gledate na to?

Vittorio Hösle: Situacija je postala problematična na način koji nismo smatrali mogućim prije deset godina. Već u mom djelu „Moral i politika" 1997. nalaze se mnoge turobne prognoze. Recimo, da se fašizam u svakom trenutku ponovo može pojaviti. Sada je to vidljivo.

Jesu li liberalne demokracije ugrožene?

Velika je nepoznanica što će se dogoditi u studenom. Hoće li ponovno izabrati Trumpa? Prvi put poslije nekoliko mjeseci kod mene se probudila nada da će izgubiti na izborima. Ali ta stvar nije gotova. Trump ima nevjerojatan instinkt za moć. Prvi veliki skup prošlog tjedna je zbog pandemije bio neodgovoran. Ali njemu je potreban kontakt s masom, s narodom. To njega dovodi u ekstazu, to masu dovodi u ekstazu. Kao i veliki fašistički diktatori iz dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća, i on posjeduje tu sposobnost buđenja entuzijazma kod masa. Kod Joe Bidena toga uopće nema.

Ako opet izaberu Trumpa…

…onda će biti mnogo gore u pogledu jedinstva Zapada. Iz Boltonovih zapisa znamo, da Trump ustvari želi da SAD istupi iz Sjevernoatlanskog pakta. Ako bude ponovo izabran, iskoristit će svaku priliku da ponizi europske zemlje. U njegovom poimanju svijeta Europa jedva da igra neku ulogu. U biti njegovo poimanje svijeta je jedno jednog mafijaškog bosa, šefa klana koji svijet dijeli na zone utjecaja po principu – „ovaj dio grada je za moje dilere drogom, a drugi je za tebe“.Inače, nema razumijevanja za ustav i podjelu vlasti. Sve to prezire. Zato će biti još mračnije ako bude ponovo izabran.

A ako ga ne izaberu…

…svijet će moći predahnuti. Jasno je da će zemlja ostati podijeljena. Problemi će ostati. Mentalitet čiji je Trump izraz, je prisutan kod oko 40 posto Amerikanaca. Trump nikada nije krio da nije religiozan i da ne vjeruje u tradicionalne religiozne norme. Ali zna da su dobar dio njegovih sljedbenika vjernici. Zato je za vrijeme prosvjeda u lipnju silom prokrčio put do episkopalne crkve u blizini Bijele kuće. To je trebao biti uvod u kršenje Ustava, s obzirom na to da je Trump planirao angažirati vojsku protiv volje američkih federalnih jedinica. Za svoje planove on koristi religiozne ljude. I oni ga biraju.

Je li se Trump odrekao konsenzusa moderne o podjeli vlasti, liberalnoj demokraciji i slobodi vjeroispovjesti, pa sada to sprovodi?

Da, bez sumnje. To je klasična strategija diktatora. On to ne radi odjednom već u malim koracima. Često ide dva koraka naprijed, pa simbolično jedan natrag. On je napredovao na terenu, a ljudi kažu – pa nije tako strašan. Čuven je Hitlerov „mirovni govor“ iz svibnja 1933. gdje je rekao da će poštivati narode Europe. To je takozvana tableta za smirenje. To diktatori po prirodi imaju. Sasvim je jasno da Trump prezire ideju podjele vlasti. Srećom, još uvijek živimo u liberalnoj državi s kompleksnim balansom između demokracije i podjele vlasti. A Trump bez sumnje pokušava potkopati podjelu vlasti sa saveznim državama, ali i zakonodavnom i pravosudnom granom vlasti.

Strahujete li po američki Ustav?

Ova zemlja zaista ima jedan od najboljih ustava na svijetu. Mnogo inteligencije je uloženo u pitanje kako onemogućiti nastanak tiranije.  Možemo do izvjesne mjere vjerovati u to da će ovaj Ustav preživjeti Trumpove diktatorske izgrede. Ali i države s dobrim ustavom mogu doživjeti kolaps. Zemlja je u izuzetno opasnom stanju polarizacije i sve se više dijeli.

Mnogi u Njemačkoj vjeruju da vanjskopolitičko slabljenje Amerike mora dovesti do jačanja Europe. Hoće li to poći za rukom njemačkoj kancelarki Angeli Merkel i francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu.

To je teško reći. Nadajmo se da će Francuska i Njemačka opet postati motor europskog ujedinjenja. Ja sam uvjereni Europljanin.I to još od djetinjstva. Rođen sam u Italiji. Nadam se da ću doživjeti nešto poput europske savezne države ili barem snažno ujedinjene, supranacionalne Unije. Međutim, nakon Helmuta Kohla je za produbljivanje europskog ujedinjenja učinjeno malo. Propao je pokušaj donošenja europskog ustava. U Lisabonskom ugovoru je ponešto od toga spašeno, ali više je zapisano na simboličnoj političkoj razini.  Na primjer, Ugovor propisuje zajedničku obranu svake zemlje članice, ali nema zajedničke vojske. Posljednje zaista veliko djelo bilo je uvođenje eura, ali pretpostavka za to je bila izjednačavanje gospodarstava. Zato francuski predsjednik i njemačka kancelarka moraju raditi na jakoj gospodarskoj uniji. Ali pravi projekt za mene ostaje projekt obrambene unije.

Zašto?

Vi u Europi morate znati da u Sjedinjenim Američkim Državama snažno opada interes za Europu. Potpuno je svejedno tko je u Washingtonu. Amerikanci su odlični biznismeni i znaju da je budućnost u dvadeset i prvom stoljeću u pacifičkom prostoru. Tamo živi mnogo više ljudi i posao ide bolje. Zbog toga bi Europa morala naučiti kako se može sama obraniti. To je skupo, preduvjet su i određeni mentaliteti. Ali je neophodno.

Prvog srpnja Njemačka preuzima predsjedavanje Vijećem EU-a. Angela Merkel je već jednom bila na toj funkciji, 2007. Tada je rekla: „Mi, građanke i građani Europske unije smo na našu sreću ujedinjeni“. Tu formulaciju je više puta ponavljala. Je li ta konstatacija nešto epohalno ili samo epizoda?

Od srca se nadam da ostaje epoha, da se radi o početku još veće epohe, snažnijeg europskog ujedinjenja. Ali to je za sada neizvjesno. Moguće je, ako Trump pobijedi na izborima, da se ne raspadne samo transatlantska konstrukcija, nego i da u Europi ojačaju centrifugalne snage. Već kada bi gospođu Le Pen izabrali za predsjednicu Francuske, Europska unija bi jedva imala šansu za preživljavanje. Iskustvo pokazuje da savezi država nisu trajni. Ili se pretvore u saveznu državu ili se raspadnu. Bilo bi naivno kada bismo mislili da će beskonačno ići ovako bez produbljivanja Unije. Europska unija se može srušiti kao kula od karata. 

Vittorio Hösle je rođen 25. lipnja 1960. U Milanu  kao sin Talijanke i Nijemca. U američkoj saveznoj državi Indiani već 20 godina predaje na Sveučilištu Notre Dame. Prije toga je predavao na njemačkim i švicarskim sveučilištima te bio na čelu Istraživačkog instituta za filozofiju u Hannoveru. Član je vijeća „Povjerenstva za demokratske Ujedinjene narode“ . Papa Franjo ga je 2013. primio u članstvo Papske akademije društvenih znanosti.