Vječito natezanje u odnosima EU-a i SAD-a

Sjedinjene Američke Države i Europska unija zajedno predstavljaju najveći trgovački blok na svijetu, međutim ni u kojem slučaju nemaju zajednički nastup. I Unija i SAD pokušavaju u korist svojih ekonomija izboriti se za najbolje, tako da su međusobni trgovinski odnosi u stalnom strujanju između suradnje i sukoba. Budući da se stalno pojavljuju nove prijeporne točke, dva puta godišnje održava se europsko-američki summit na kojima se one nastoje riješiti. Tako će biti i ovoga puta u irskome Shannonu, gdje se danas i sutra čelnici Europske unije sastaju s američkim predsjednikom Georgeom Bushom.

”Nismo vodili rat za neovisnost da bismo danas ponovno dopustili da nam Europa propisuje poreze” – nedvojbeno je jasno stajalište američkih konzervativaca. Ova je izjava izgovorena zbog dugotrajnog trgovinskog spora Europske unije i Sjedinjenih Država. Američko porezno pravo izvozničkim tvrtkama dopušta da svoje proizvode distribuiraju preko svojih ogranaka osnovanim u poreznim oazama, što je vrlo lukavo, jer poduzeća tako na porezima uštede i do 30 posto. Na taj način proizvođač zrakoplova Boeing ili softverski koncern Microsoft godišnje uštede približno milijardu dolara, zbog čega mogu povoljnije ponuditi svoje proizvode. Tu pogodnost europska poduzeća nemaju, a Europska unija već godinama nastoji zaustaviti tu praksu na svjetskom tržištu. Međutim, u američkom je senatu iznesen nacrt zakona kojim bi te porezne odredbe na snazi ostale do 2007. godine. Zbog toga je Unija uložila tužbu kod Svjetske trgovinske organizacije i dobila za pravo. U ožujku je Europska unija uvela kaznene carine za američke proizvode – od hrane, preko tekstila i elektronike do metala.

Dio je stalnog natezanja u transatlanskim trgovinskim odnosima. Jednom se kod WTO-a žali EU, drugi puta SAD tuži Uniju. Prijepor oko genetski izmijenjenog kukuruza traje već godinama. Washington je prije godinu dana uložio prigovor zbog zabrane uvoza genetski manipuliranih organizama, a Bruxelles je tek u svibnju ove godine popustio i to tek u jednome – određene biljke i prehrambeni proizvodi sada ipak smiju na europsko tržište.

Europska unija pak smatra da je u neravnopravnom položaju kod vojne industrije – U Sjedinjenim se Državama krajem prošle godine – u sklopu inicijative ”kupuj američko” sve glasnije tražilo da se udio domaćih proizvođača u prometu vojne opreme sa sadašnjih 50 posto bude povećano na 65. Iako je riječ o zahtjevu Republikanaca, on nije naišao na odobravanje Bushove vlade, konačno i zbog toga jer se strahuje da bi time bila otežana nabavka povoljnijih proizvoda.

Ne treba zaboraviti ni prijepor oko obnove Iraka. SAD ne želi tvrtke iz zemalja koje su bile protiv rata. Europska unija nema nikakve šanse bilo što promijeniti preko WTO-a, jer Irak nije član te organizacije.

Kod Svjetske trgovinske organizacije trenutno je petnaestak sporova između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država, međutim bez obzira koliko će ih još doći, njihovi ekonomski odnosi, smatraju stručnjaci, dugoročno ne mogu biti poremećeni. Upravo suprotno: EU teži stvaranju jedinstvenog transatlanskog tržišta, ali iako su prijedlozi već u pripremi, u ovome je trenutku slobodan promet roba, usluga, kapitala i putnika između Europske unije i SAD-a još daleka vizija.