Vlast u Rusiji ima - Putin

Medvedjev je imao peh. Sukob u Južnoj Osetiji nije samo znatno pokvario bilancu njegovih prvih 100 dana na mjestu predsjednika, već je potkopao njegov ugled i razotkrio "maškaradu" oko nove "dvojne vladavine u Rusiji", takozvane "tandemokracije" Putina i Medvedjeva.

Da nije bilo Gruzije, bilanca novog ruskog predsjednika ne bi uopće bila loša: uspjelo mu je na untarnjopolitičkom planu izbjeći veće pogreške. Nije se sukobio ni s jednom moćnom grupacijom, uspio se u natruhama emancipirati od Putina. Na inozemnim putovanjima osvojio je pozitivne bodove svojim ljubaznim nastupom, liberalnijim stavovima i proeuropskijim izjavama. Zapad je bio zadovoljan što je Medvedjev zaustavio pooštrenje zakona o medijima koje je inicirao Putin.

Kada se Putin u javnom izljevu bijesa obrušio na jednog ruskog proizvođača čelika i srušio njegove dioice, Medvedjev se oprezno izjasnio protiv državnog pritiska na poduzeća - naravno, bez spominjanja Putinovog imena.

Zamjenik koji je ostao kući

Nisu to bila junačka djela, ali su bile naznake samostalnije politike novog ruskog predsjednika. A onda je došao rat na Kavkazu. Prvoga dana je djelovao dezorjentirano i vidjelo se da ne ne osjeća dobro u ulozi vrhovnog zapovjednika vojnih snaga. Putin je na kraju, po običaju, bio taj koji je iz dalekog Pekinga diktirao liniju i potvrdio je iznenadnim posjetom sjevernoosetijskom Vladikavkazu. Medvedjev je izgledao kao zamjenik kojeg su ostavili kući da prosljeđuje oštre naredbe za nepopustljivu vojnu reakciju Rusije, a pritom sam ne donosi odluke. Tu je prestala funkcionirati i podjela uloga na "lošeg policajca" Putina i "dobrog policajca" Medvedjeva. I za domaću i za stranu javnost poruka je jasna: vlast u Rusiji ima Putin.