1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Vrijeme je za olimpijsku revoluciju

Weber Joscha Kommentarbild App
Joscha Weber
30. studenoga 2015

Odbacivanje natjecanja Hamburga za domaćina Olimpijskih igara 2024. na referendumu ostavlja puno gubitnika: grad Hamburg, njemački sport, MOO. A i olimpijska ideja je ugrožena, smatra Joscha Weber.

https://p.dw.com/p/1HEbA
Bürgerentscheid zu Olympia in Kiel und Hamburg Rote Ampel
Foto: picture-alliance/dpa/C. Rehder

Proteklih dana su svi bili tako optimistični: gradonačelnik, senator za unutarnje poslove, predsjednik Njemačkog olimpijskog saveza (DOSB), društvo za kandidaturu. Od olimpijskih igara u Hamburgu će svi profitirati, čak i oni koji u to sumnjaju će to s vremenom shvatiti, bili su uvjereni zagovornici kandidiranja Hamburga. A ispitivanja javnog mnijenja davala su umirujuću prednost zagovornicima domaćinstva. Ali, svi su se prevarili. Građani su većinom rekli NE. A činjenica da gotovo nitko nije očekivao da će se to dogoditi puno govori o tužnoj priči kandidature Hamburga za domaćina Olimpijskih igara.

Sumnjičavost prati Igre - s pravom

Ponovo nije bilo moguće u Njemačkoj oduševiti ljude idejom olimpijskih igara. Kao i prilikom kandidature Münchena za domaćina Zimskih olimpijskih igara 2022. sportska nacija u srcu Europe doživjela je neuspjeh zbog svojih građana. A pritom se Nijemce s pravom smatra nacijom oduševljenom sportom, koja je sa Svjetskim prvenstvom u nogometu 2006. organizirala jedan od najzabavnijih sportskih događaja posljednjih desetljeća. Da nakon Minhenčana sad i Hamburžani odbacuju Olimpijadu pokazuje duboko nepovjerenje koje ne samo ovdje, nego i drugdje prati velike sportske priredbe kao što su olimpijske igre. I to s pravom.

Jer olimpijske igre su sadašnjem obliku postale su, nažalost, financijska bačva bez dna. U prosjeku igre budu 130 posto skuplje nego što je planirano, izračunali su statističari. Porezne olakšice za Međunarodni olimpijski odbor MOO i njegove sponzore, gigantski građevinski projekti i svakakve čudne privilegije kao što je poseban olimpijski prometni trak u gradskom prometu - Olimpijada je kolos nepreglednih dimenzija. U tomu je malo promijenila i Agenda 2020. predsjednika MOO-a Thomasa Bacha. Čim kandidati za olimpijske igre dopuste više demokracije i pitaju narod o igrama, dožive neuspjeh. Ostali kandidati za Ljetne igre 2024. zato radije neće ni pitati građane.

Joscha Weber
Joscha Weber

Prevelike, preskupe, prenebulozne

Hamburško NE je snažna pljuska protagonistima kandidature, gradonačelniku Olafu Scholzu i šefu Njemačkog olimpijskog saveza Alfonsu Hörmannu, čija bespomoćnost nakon objavljivanja rezultata referenduma je još jednom naglasila blamažu za njemački sport. Naravno, izjašnjavanje Hamburžana se može olako objasniti kompleksnom situacijom zbog očekivanih velikih troškova zbrinjavanja izbjeglica i povećanih sigurnosnih izazova nakon atentata u Parizu. Ali, to bi bilo krivo. Ljudi u Njemačkoj jednostavno ne žele Olimpijske igre u sadašnjem obliku. Njihovi poslovi su preveliki, preskupi, a ideje organizatora poslova u pozadini su previše nebulozne. Skandali u FIFA-i, DFB-u, IAAF-u, ali i u MOO-u ostavili su trajnu odbojnost prema organiziranom vrhunskom sportu, tako da rijetko tko može računati na potporu javnosti.

Kompjutorska animacija planiranih olimpijskih borilišta u Hamburgu
Kompjutorska animacija planiranih olimpijskih borilišta u Hamburgu. To će ostati samo utopija.Foto: Computeranimation: Gerkan, Marg und Partner (gmp), Büro Gärtner und Christ/dpa

Dovesti cijeli svijet na miroljubivu svečanost sporta je zacijelo najplemenitija ideja koju je sport ikad donio. Ali, upravo ta olimpijska ideja sad je dovedena u pitanje. Otac modernih olimpijskih igara Pierre de Coubertin vidio je u olimpizmu životni stil "koji veselje sportskog uspjeha povezuje s odgojnom vrijednošću dobrog primjera i respektom prema univerzalnim i temeljnim etičkim načelima". Izgleda da je vrhunski sport sadašnjosti koji razmišlja ekonomski odbacio ta načela. Ako se olimpijske igre održavaju samo još tamo gdje se dovoljno plaća i gdje se ljude ne pita o njihovom mišljenju, onda Igre nisu ništa više od komercijalnog showa.

Bez reformi nema povjerenja

Zato je krajnje vrijeme za reforme, puno temeljitije nego što predviđa Bachova Agenda 2020. Sportski svezi moraju biti reorganizirani, Igre smanjene, troškovi reducirani, ljudi uključeni, a dopinške kontrole povjerene neovisnim stručnjacima. Vrijeme je za olimpijsku revoluciju. Tek tada će se vratiti povjerenje u Olimpijske igre.