1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Vruće – ili opet tek mlako proljeće u Francuskoj?

Andreas Noll
1. travnja 2018

Zapravo mnoge čudi, koliko je predsjednik Macron već promijenio makar je Francuska glasovita po štrajkovima i djelovanju sindikata. Štrajkovi ove jeseni su bili tek mlaki, ali sad se spremaju „pravi“.

https://p.dw.com/p/2vKiF
Landesweiter Streik in Frankreich Ausschreitungen
Foto: Reuters/J.-P. Pelissier

Francuska vlada je još prošle jeseni krenula u reforme radnog prava i već tada su sindikati najavljivali „vruću jesen" predsjedniku Macronu. Od toga nije ispalo mnogo: štrajkovi su ispali skromni, nezadovoljstvo građana zbog tih reformi se držalo u granicama, sindikati su tek uspjeli izvojevati par sitnijih promjena jer su se i same radničke organizacije međusobno posvađale.

Četiri mjeseca je prošlo od toga i sindikati su pokušali naučiti lekciju. Kažu da su sad spremni da bi francuskoj vladi i predsjedniku zagorčali život: štrajkat će i željeznica i odvoz smeća, nestajat će električne energije, a štrajkat će i Air France.

Francuski željezničari
Za građane, ali i za vladu bi najkobniji mogao biti štrajk željezničara. Usprkos golemim gubicima, ne žele se tek tako odreći povlastica za zaposlene.Foto: Getty Images/AFP/M. Alexandre

Nema željeznice, nema struje, nema odvoza smeća...

Najspremniji na štrajk su u francuskim željeznicama, SNCF-u. To državno poduzeće je zaduženo preko glave, u minusu je za 45 milijarde eura i zato vlada planira brojne reforme. Barem novi namještenici više neće uživati stare privilegije među kojima je i odlazak u mirovinu 10 godina prije ostalih, ali mjere štednje će pogoditi sve zaposlene. Sindikat od 3. travnja planira početi štrajk koji bi se trebao protegnuti sve do konca lipnja: njihovi članovi bi naizmjence trebali dva dana štrajkati pa onda tri dana raditi. Naravno da će tako doći i do otkazivanja vlakova, kako na nacionalnim, regionalnim i na lokalnim linijama.

Odmah nakon Uskršnjih praznika se na štrajk spremaju i službenici odvoza otpada u čitavom nizu regija Francuske. I oni se bune zbog planova o odlasku u mirovinu i traže da zbog svog posla oni rade pet godina kraće, kod osobito napornih radnih mjesta kao što su ulični čistači i djelatnici u selekciji otpada čak deset godina prije. Osim toga, traže veće plaće. Bune se i djelatnici elektro- i plinoopskrbe. Oni su zabrinuti zbog planirane liberalizacije tržišta i moguće privatizacije tako da su najavili djelomično isključenje pojedinih dijelova mreže, prije svega industrijskih potrošača.

Na štrajk se spremaju i djelatnici zrakoplovne kompanije Air France. Oni nemaju drugih zahtjeva osim povišice plaća, ali prilično paprene: traže 6%.

Landesweiter Streik in Frankreich Ausschreitungen
Štrajkovi su u Francuskoj već počeli, a za sindikate je opasnija vlastita nesloga i nesolidarnost nego i vodeni topovi policije.Foto: Reuters/S. Mahe

Groblje za francuske političare – ili?

Osobito štrajk željezničara bi mogao biti opasan za predsjednika Macrona i vladu premijera Edouarda Philippea, makar po ispitivanju javnog mnijenja, većina građana Francuske podržava tu reformu i ukidanje privilegija za tamošnje zaposlene. No što će biti kad Francuzi budu stajali na peronu i čekali na njihov vlak koji neće doći?

Upravo štrajkovi željezničara su u prošlosti bili kobni za francuske vlade: u jesen 1995. je tada mladi premijer Alain Juppe krenuo sa ambicioznim planovima reforme državne željeznice koja je već i tada imala, preračunato u današnju vrijednost, oko 25 milijardi eura gubitaka. Štrajk je tjednima blokirao javni prijevoz i na koncu je pritisak nezadovoljnih građana natjerao i vladu da popusti. Za Juppea je to pak bio i politički kraj.

Štrajk u Francuskoj 1995.
Upravo je štrajk željezničara i Juppea doveo do političke propasti.Foto: Getty Images/AFP/D. Ceyrac

Ipak ima i razlika od tog doba: Juppeov predsjednik, Jaques Chirac nije mnogo govorio o željeznici i štrajku dok je Macron već u izbornu kampanju krenuo sa porukom kako namjerava promijeniti mnoge stvari. Isto tako, za razliku od sličnih reformi koje su provedene u Njemačkoj, u Francuskoj se i te promjene doziraju „na kapaljku": golemi državni aparat koji broji oko 5,6 milijuna zaposlenih u javnom sektoru predsjednik Macron želi smanjiti za njih 120 tisuća. Čak i tako će Francuska imati gotovo za petinu više državnih namještenika nego što ih ima Njemačka, makar ona ima gotovo za petinu više stanovnika.

Osobito nakon jesenskog neuspjeha sindikata, ekonomski stručnjaci nisu sigurni što će se dogoditi ovog proljeća. Ako sindikati ipak uspiju mobilizirati zaposlene to će onda značiti i kraj Macronovim planovima da slijedeće godine provede veliku reformu mirovinske reforme.