Vučić ne želi vladati sam?

Nakon osvajanja skoro 50 posto glasova potpuno je jasno – Srpska napredna stranka može vladati sama, ali uz apsolutnu vlasti ide i apsolutna odgovornost. Više ne može biti izgovora da je za sve kriva neka prošla vlast ili da koalicijski partner koči toliko najavljivane reforme.

Situacija velike vlasti i male oporbe može biti loša za Srbiju ukoliko se na kritiku vlasti bude reagiralo onako kako se to radilo devedesetih godina s oporbom, upozorava za DW politolog Jovan Komšić. „Nekih naznaka toga je bilo i tijekom predizborne kampanje, ali se nadam da ta tenzija neće biti pravilo politike u Srbiji i da će takvo sukobljavanje vlasti i oporbe ostati iza nas“, kaže Komšić. Dodaje da je značajna poruka budućeg premijera Aleksandra Vučića da će razgovarati sa svima koji su spremni da na proeuropskoj platformi idu u reforme. „Naprednjaci najvjerojatnije neće sami vladati iako sami imaju komotnu većinu“, ocjenjuje Komšić.

Manji izvanstranački utjecaji

To mišljenje dijeli i politički analitičar Branko Radun. „Aleksandar Vučić je svjestan tankih kadrovskih potencijala“, kaže Radun za DW. „Stoga se može očekivati da će SNS ipak pokušati da u toj vladi ima još nekoga i da neće ići na uhodanu varijantu – da imate onoliko zastupnika koliko vam je dovoljno da vladate. Bitna razlika je sada u tome što Naprednjacima nitko nije potreban za formiranje vlade i to praktično znači da njih nitko ne može ucjenjivati u pregovorima“, dodaje Radun.

Drugim riječima, ako liste oko Socijalista ili Borisa Tadića budu htjele participirati u vlasti – morat će prihvatiti ono što im se nudi.

Radun smatra da koncentracija velike političke moći u rukama jedne stranke ne bi trebala nikoga posebno zabrinjavati. „Mislim da je mnogo opasnija situacija kada imate mnogo malih igrača, pa onda imamo situaciju koju smo imali od 2000. godine, da se odgovornost stalno prebacuje na nekog drugoga. Na taj način ćemo sada imati i manji utjecaj nekih izvanstranačkih faktora na vlast u Srbiji“, zaključuje Radun.

Pad političkih veterana

Kako su u parlament ušle svega četiri veće političke grupacije, jedna od posljedica ovih izbora je i okrupnjavanje političke scene. Najveće iznenađenje proteklih izbora je činjenica da izborni prag nisu prešle Liberalno-demokratska stranka, Ujedinjene regije Srbije i Demokratska stranka Srbije. Za neke od njih to može značiti i kraj političkog djelovanja, a lider URS Mlađan Dinkić je nakon vijesti o neulasku u parlament najavio da će se povući iz politike i iz stranke. „Kao simbol DOS-ovske vladavine u ekonomskoj sferi, mislim da je Dinkić nakon ovoga otišao u stranačko-političku povijest“, ocjenjuje Jovan Komšić. S druge strane, Komšić primjećuje da je LDP funkcionirao na suženom prostoru jer je zalaganje za Europu postalo okosnica programa svih velikih političkih stranaka. „Nisam siguran ni da će se ta stranka održati na političkoj sceni Srbije“, kaže ovaj analitičar.

Komšić dodaje da pad DSS-a ispod izbornog praga može značiti da će glasove protiv EU-a i za bližu suradnju s Rusijom početi skupljati politički akteri koji su daleko opasniji nego što je to DSS. Branko Radun ističe da neulazak DSS-a u parlament nikako ne znači da su u Srbiji nestale ideje protiv NATO-a, protiv Europske unije ili za snažnije vezivanje za Rusiju. Na prvi pogled, ti glasovi se nisu artikulirali na izborima, ali to samo znači da te stranke prije svega nisu uspjele da se zajednički organiziraju, i da samo te ideje nisu dovoljne za jedan politički program. „Ukoliko biste sada raspisali referendum o ulasku Srbije u NATO vidjeli biste da je većina građana protiv toga. To donekle važi i za odnos prema EU-u. U Srbiji svakako bar polovica ljudi su euroskeptici ili imaju snažne osjećaje za povezivanje s Rusijom ili su protiv NATO-a. Međutim ta pitanja nisu bila tema ovih izbora i stoga se ne može sve promatrati samo kroz prizmu stranačkih uspjeha ili neuspjeha“, ocjenjuje Radun.