„Weihnukka“- Židovski božićni blagdan

Božić se slavi uz medenjake, a Hanuka uz „latkes“ – krumpirove pogačice pržene u ulju. Ta su dva blagdana povezana s tradicijom i predstavljaju obiteljsku svečanost s religijskim značenjem i političkom pozadinom, ali su i snažno komercijalizirani.

U Židovskom muzeju u Berlinu postavljena je izložba pod nazivom „Weihnukka – povijest Božića i Hanuke“ koja je otvorena je do 29. siječnja slijedeće godine. Na ovoj su izložbi u šest poglavlja predstavljeni povijesni izvori ovih blagdana i njihov razvoj kroz stoljeća, sve to što im je zajedničko, ali i različito. U vitrinama u obliku božičnog drvca može se vidjeti sve što treba znati o Božiću, a u vitrinama koje podsjećaju na Hanuka –svjećnjak prikazani su običaji vezani uz taj veliki židovski blagdan.

Za mnogu je muslimansku djecu koja žive u Njemačkoj potpuno samorazumljivo da u predbožićno vrijeme dobiju Kalendar Došašća u kojem svakog dana uoči Božića otvaraju po jedan prozorčić koji skriva neku malu slatku čokoladnu tajnu. Mnoga od njih na Badnjak sjede ispod božičnog drvca i dršću od radosnog uzbuđenja prije nego što će raspakirati poklone. Ti običaji nemaju nikakve veze s njihovom religijom, ali su ih brojne muslimanske obitelji rado preuzele zbog toga što je Božić radostan i prije svega obiteljski praznik. Na sličan su način koncem 19. stoljeća razmišljale i židovske obitelji u Njemačkoj, kada su počele preuzimati tradicije kršćanske proslave Božića, pojašnjava suradnik Židovskog muzeja Torsten Beck:

„Božićno slavlje tada je za Židove u Njemačkoj značilo osjećaj pripadnosti njemačkoj naciji. U tom je smislu preuzimanje tradicije proslave Božića za Židove bilo vrlo bitno“.

U cionističkim se krugovima to dakako osuđivalo, no to se slavlje ipak pretvorilo u tradiciju među Židovima. Cionisti su to slavlje, koji zapravo nije bio njihov blagdan nazvali „Weihnukka“ – kombinacija riječi: „Weihnachten – Božić“ i „Hanuka“, židovski blagdan svjetlosti. Navodno čak ni Theodor Herzl, tadašnji ugledni član židovske zajednice, nije svojoj djeci mogao uskratiti ispunjenje želje za božićnim stablom i rekao, što se njega tiče, to se drvce može zvati i Hanuka-drvce. Time je on uspostavio most između božićnog slavlja i židovskog blagdana svjetlosti.

„Hanuka je blagdan koji podsjeća na oslobađanje Hrama u Jeruzalemu 165. godine prije Krista. Središnje obilježje ovog blagdana je takozvano čudo svjetlosti uljanice. Naime u Hramu je bila upaljena jedna mala uljanica koja je mogla gorjeti svega jedan dan, no ona je nekim čudom gorjela punih osam dana. Stoga i hanuka-svjećnjak ima osam krakova i to je suština Hanuke,“ objašnjava Torsten Beck.

U tmurnim danima posljednjeg mjeseca u godini Židovi pale svijeće kako bi se podsjetili na jednu političku pobjedu, dok kršćani slave rođenje Spasitelja. Na izložbi u Berlinu može se vidjeti kako su se ti običaji mijenjali. U katoličkim krajevima dugo je na snazi bilo vjerovanje kako pred Božićno valja postiti. Umjesto maslaca smjelo se koristiti samo ulje. Tu je zabranu sredinom 15. stoljeća ukinuo Papa svojim takozvanim «Pismom o maslacu». Od tada se smije koristiti mlijeko i maslac za izradu božičnih kolača – takozvanih «Christstollen». Po izgledu i obliku ti kolači bi trebali podsjećati na bijelo sukno u koje je je bio umotan Isus u jaslicama.

U vrijeme Biedermeiera božićno se slavlje udaljilo od svojih kršćanskih korijena i pretvorilo se u obiteljski blagdan s božičnim drvcem i poklonima. Time je to postalo privlačno i za Židove koji su se otuđili od židovstva, ali su se patriotski osjećali povezani s njemačkom kulturom. Tako je rođen blagdan «Weihnukka» - židovski božični blagdan u kojem se na božično drvce vješa «treidel», vrtuljak s igračkama, a umjesto medenjaka jedu se «latkes», krumpirove pogačice pržene u ulju.

«Zbog tlačenja i progona Židova u prošlom stoljeću smisao blagdana Hanuke postao je sve važniji, prije svega za vrijeme rata. Na izložbi se mogu vidjeti osmokraki svijećnjaci koji su načinjeni u koncentracijskim logorima, kao i dokumentaicja o tome kako se Hanuka slavila u logorima. Hanuka je poprimila dodatno značenje osnivanjem Izraela i useljavanjem Židova u njihovu modernu državu. Taj blagdan nije više tako usko vezan uz neki religijski ritual, već više uz podsjećanje na duh otpora,» ističe gospodin Beck.

Uz sve ove povijesne aspekte – među kojima je prikazano i nacističko pervertiranje Božića i ukrašavanje drvca nacističkim željeznim križevima i podmornicama, autori izložbe stalno ukazuju na povezanost i izmiješanost ova dva blagdana. Osobito upada u oči sve veća komercijalizacija izmiješanosti ovih blagdana nakon Drugog svjetskog rata u Americi. Tako je na tržište lansiran šah u kojem figure u obliku Djeda Božičnjaka igraju protiv figura u obliku rabina, kao i pokrivala za glavu u obliku karakteristične kapice Svetog Nikole i židovske kapice. Glazbenu podlogu izložbe čini najpoznatiji božični šlager «White Christmas» - Bijeli Božić, kojeg je komponirao Irvin Berlin, ortodoksni Židov iz New Yorka.