Wim Wenders: 75. rođendan njemačkog režisera svjetskog glasa

Wim Wenders nije samo redatelj: on je i fotograf, umjetnik, ljubitelj glazbe i mnogo toga još. U brojnim igranim i dokumentarnim filmovima je Wenders, rođen 14. kolovoza 1945. u Düsseldorfu, pokazao gledateljima kako on vidi svijet kroz objektiv kamere.

Travis (Harry Dean Stanton) u pustinji Teksasa na putu nikamo: prizor koji su zapamtili ljubitelji filma u čitavom svijetu. To je doduše njemački film, ali se radnja odvija u prostransvima SAD. To je bilo remek-djelo čitavog filmskog žanra "road-movie": oduševljena je bila i kritika koja ga je 1984. nagradila Zlatnom palmom u Cannesu.

"Pariz, Teksas" će mnogima ostati u sjećanju i likom Jane koju je igrala Nastassja Kinski. Za njemačkog režisera je tim filmom počela njegova svjetska karijera najznačajnijeg filmskog autora. Možda nije uvijek uspijevao opravdati taj ugled, ali nikad nije niti prestao istraživati filmski izričaj.

1977. je i Wenders krenuo u Hollywood, središte i njegovog filmskog svijeta. Ali baš kao što on nije bio prvi Europljanin koji je tamo krenuo snimati filmove, tako nije bio niti prvi koji je shvatio kako to ipak nije njegov svijet. Ipak, nakon mnogo muke - počeo ga je snimati 1978. i završio tek 1982. je nastao film "Hammett" o američkom spisatelju Dashiellu Hammettu koji se isplati pogledati.

Iste, 1982. godine nastaje i njegov film "Stanje stvari": tu Wenders u liku kojeg glumi Sam Fuller opisuje život režisera u svijetu filma. Kaže kako je tim filmom slomio okove i otvorio si put za najuspješnije godine.

Tek nakon što je postigao uspjeh filmom "Pariz, Teksas", 1987. nastaje film "Nebo nad Berlinom" - ovdje je prizor sa glumcima Ottom Sanderom i Brunom Ganzom. Ovaj surealni film mnogi smatraju i njegovim najboljim.

Zapravo tek nakon "Neba nad Berlinom" su i ljubitelji filma izvan Njemačke uopće htjeli vidjeti, što je Wenders snimao prije tih svojih hitova. Jer davno su prošla vremena jednog Ernsta Lubitcha koji je i Hollywood poučavao kako se snimaju filmovi - ne na kraju i (rođenog Bečanina) Billy Wildera. Mnogi su tek tada na primjer vidjeli i Wendersovu "Alisu u gradovima" iz 1974.

A baš kao i "Nebo nad Berlinom", tako je još 1974. nastao film "Pogrešan pokret" kojeg je snimio zajedno sa svojim prijateljem Peterom Handkeom.

Isto tako, niti "Pariz, Teksas" nije prvi njegov film o putovanju: još 1976. nastao je film "U tijeku vremena" kojim se tada već uvrstio u velike nade njemačkog filma.

1977. snima film i "Prijatelj iz Amerike" u kojem se vidi i njegova znatiželja prema toj golemoj zemlji - i ikonama njegovog filma. Jer u njemu, osim njemačkog glumca kojeg je često zvao pred kameru, Bruna Ganza je i jedan od junaka glasovitog američkog "road movie" "Easy Rider", Denis Hopper.

Nakon "Neba nad Berlinom" je Wenders snimio i "Do kraja svijeta" (1991.), "Priča iz Lisabona" (1994.), "Kraj nasilja" (1997.)... Opet je slava došla zahvaljujući njegovom prijatelju iz SAD, muzičaru i producentu Ry Coderu. On ga je odveo na Kubu gdje je snimio film o muzičarima koji su tek nakon filma postali slavni. Film je nazvan po jednom klubu u Havani: "Buena Vista Social Club"

Nakon Kube su se opet redali Wendersovi filmovi koji su jedva izazvali neku pažnju u svijetu filma: "Hotel od milijun dolara" (2000.), "Čovjekova duša" (2003.), "Zemlja obilja" (2004.), "Palermo snimanje" (2008.)... Tek dokumentarcem "Pina" (2011.) o plesnoj umjetnici Pina Bausch je opet pobudio pažnju: ne samo jer je bio snimljen u 3D tehnici, nego i kao oproštaj od umjetnice preminule 2009.

Posljednje što smo vidjeli od Wendersa je njegov dokumentarni film "Papa Franjo - čovjek svojih riječi". Tko ga je vidio, svakako je mogao biti impresioniran karizmom poglavara Katoličke crkve i vremenom kojeg je posvetio njemačkom režiseru, ali... Ipak, Wenders može za svoj 75. rođendan reći kako je kroz svoj objektiv vidio već mnogo i kako je svoje viđenje pokazao mnogim ljubiteljima filma.