Zaštita okoliša - na sirijski

2009. slovi kao odlučujuća godina u borbi za zaštitu klime. Na 15. konferenciji Ujedinjenih naroda za zaštitu klime koja se od 7. do 18. prosinca održava u Kopenhagenu trebale bi biti donesene smjerinice zaštite klime za nadolazeće razdoblje. Promjene uzrokovane mijenjanjem klime vidljive su u svim dijelovima zemaljske kugle. Jedna od negativnih posljedica ovih promjena je i manjak pitke vode a on se posebice osjeti na Bliskom istoku. Upravo su vodeni tokovi između Nila i Mezopotamije iznjedrili najstarije civilizacije čovječanstva. Sada to bogatstvo koje je nekad davalo blagostanje iščezava. Situacija je posebice teška u Siriji.

Voda izvor blagostanja

Voda je oduvjek bila izvor bogastva drevne prijestolnice Damaska. Rijeka Barada i izvor Fijeh u obližnjim brdima učinili su od ovog grada oazu usred sirijske bazaltne pustinje. No ta vremena su daleko iza nas. U Siriji vlada najteža suša u posljednjih 40, kiša nije padala posljednjih četiri godina. Podzemne cisterne su presušile, razina vode u bunarima se polagano bliži dnu. Posljedice za stanovništvo Damaska bi, kako kaže direktor lokalne vodoopskrbe, Mafak Kalouf, bi mogle biti drastične. "Mi smo prisiljeni raconalizirati vodu za građane Damaska. Vode ima samo tri sata dnevno. Drugačije ne ide inače bi ostali i bez to malo vode. Kojiput vodu možemo isporučivati samo svaka dva tri dana. Mi smo nemoćni, nestašica je jednostavno prevelika."

Snijega sve manje

Posljedica globalnog zatopljenja osjeća se i u planinama u okolici Damaska, otkuda potječe Kalouf. "Zimi smo nekada zbog visine snijega bili danima odsječeni. Bilo je vrlo hladno a snijeg je znao pasti do krovova, tri metra. Sada ga ima najviše 10 do 20 cenitimetara". Stanje s vodostajem rijeke i jezera zorno pokazuje i jedna izložba fotografija u parku Tišrin u središtu grada. Na jednoj od fotografija se vidi i Asadova brana na rijeci Eufrat. U akumulacijskom jezeru ove hidrocentrale na sjeveru Sirije nikad nije bilo tako malo vode. Student Kemal al Kateb misli da zna i jedan od razloga zašto je vode tako malo: "Ne žeim pričati o politici no odnosi između Turske i Sirije nisu baš najbolji. Turci uzimaju vodu iz Eufrata i Tigrisa, rijeka koje sjever zemlje opskrbljuju sa 70 posto vode. Od toga mi dio vode dajemo Jordanu pa i Iraku. Dobri susjedi nemogu reći ne. No ja mislim da će za 10 godina voda biti vrijednija od nafte".

Štednja počinje od malih nogu

No štednja počinje od pojedinca. Na pitanje što svatko osobno može učiniti da bi smanjio manjak vode al Khateb odgovara: "Manje trošiti. Mislim da se javno mnjijenje mora promijeniti. Mi moramo shvatiti da nije samo po sebi razumljivo da vode ime dovoljno." Ta spoznaja prje svega mora doprijeti do mladih. 60 posto stanovništva Sirije mlađe je od godinu dana. Christian Lüttich, koji za njemačku pomoć zemljama u razvoju u Damasku vodi jednu kampanju vezanu uz problematiku manjka vode, smatra da rađanje svijesi o štednji vode mora uslijediti kroz lagno učenje a ne kroz zabrane i odredbe. Najlakše se uči uz crtiće: crtić priča priču o vodenom duhu Džiniju koji polako umire i to zbog prekomjernog i nerazumunog trošenja vode: pranjem automobila, dugim tuširanjam ili nepotrebnim trošenjem u kućanstvu. Džinija na kraju ipak spasi mala Jasmina koja roditelje ipak nauči kako pažljivije postupati s vodom. U školama su čak osnovani i takozvani vodeni klubovi u kojima djeca uče kako štediti vodu. U klubovima se često organiziraju i natjecanja u slikarstvu. Bejan je već osvojila jednu nagradu i u budućnosti se nada da će uspjeti barem nešto učiniti za okoliš.

Autor: Karin Leukefeld/Nenad Kreizer

Odg. ur.: Ž.Telišman