Zašto Europa sumnja u SAD?

Čemu tolika skepsa prema prvom posjetu nove američke ministrice vanjskih poslova Europi kada ona dolazi raširenih ruku. U jednoj drži maslinovu grančicu kao gestu mira, a u drugoj zastavu na kojoj piše sloboda i demokracija, a na licu osmijeh koji joj ide na čast: Con dolcezza – sa slatkoćom. Europljani su zatečeni, češu se po glavi i pitaju se: što li to sad znači? Američka ofanziva šarmom.

Što Amerika želi od Europe?

Sve to zapravo znači samo jedno – Amerika nešto želi, Amerika nešto traži od Europe. Condoleezza Rice morat će se priviknuti na sumnjičavi doček i promatranje iz Europe, jer ona sama kao savjetnica za sigurnost, kao Spiritus Rector i povjerenica predsjednika Busha u posljednje četiri godine učinila je sve da Sjedinjene Države izgledaju onako kako pesimisti već dugo vremena tvrde, naime neuračunjivo, nastupajući kao svjetski policajac, ignorantno i nesposobno za raspravu.

No zašto ne uzeti za riječ novu ministricu vanjskih poslova kada kaže – počnimo zajedno raspravljati i odlučivati. Na to bi Europljani trebali reći – tu smo. Ili kada Rice kaže "jače od vojne i gospodarske moći je samo moć nade i moć ideja", Europa bi trebala kliktati od sreće. Međutim razlog zašto nitko u Europi ne viče hura ima možda veze sa činjenicom da je moć ideja pregazila američka vojna moć.

Gesta ili lukava reklama ?

Ostaju dakle pitanja. Pitanja na koja niti šarmantna Condoleezza Rice nije dala odgovore. Premda je u Parizu odgovarala čak i na pitanja studenata. Vrlo pohvalna gesta u stilu, pogledajte. Tu sam i odgovaram na pitanja. Amerika se ne boji. Činjenica da je prvo pitanje postavio jedan student u toliko naglašeno otvorenoj raspravi, govori za sebe kada dodamo da se radilo o sinu francuskog ministra vanjskih poslova Barniera.

Međunarodni kazneni sud, Protokol iz Kyota, Iran

Ostaju pitanja. Sloboda i demokracija da molim lijepo, kaže Condoleezza Rice. Međutim kod Međunarodnog kaznenog suda prestaje šala. Slododa i demokracija – molim lijepo, ali zaštita klime, protokol iz Kyota ? Očito se tu radi o vrijednostima oko kojih se SAD i Europa ne mogu složiti. Sloboda i demokracija da molim lijepo, ali zajednička akcija Europske i SAD-a oko nuklearnog programa Irana? Trenutno tako nešto nije na pomolu.

Tu je sloboda i demokracija za sve nešto manje brisantna, jer manje opipljiva. Dok jedni tvrde da se oko supstance transatlanskih odnosa nije se ništa promijenilo niti nakon posjeta ministrice Rice drugi promatrači smatraju da Condoleezza Rice priprema teren za duboku promjenu nategnutih i opterečenih američko-europskih odnosa. Ostaje otvoreno kako će Europa reagirati na predstojeći posjet novog-starog predsjednika Busha koji po prvi puta od Franklina Delanoa Roosvelta u svojem drugom mandatu u oba doma kongresa raspolaže većinom.