Zašto Iran i Sirija pomažu Hezbollah?

Utjecaj Teherana pokazuje i činjenica da je talijanski premijer Romano Prodi na rubu sastanka skupine G8 zamolio Iran da pridonese smirivanju krize. Koji su ciljevi iranske i sirijske potpore libanonskom Hezbollahu?

Iran, kao najnapučenija zemlja Srednjeg istoka, s preko 70 milijuna stanovnika, želi imati vodeću ulogu u toj regiji. Već od islamske revolucije 1979. i dolaska na vlast Ajatolaha Homeinija težilo se stvaranju islamističkih zemalja u cijelom svijetu, pa tako i u Libanonu u kojem trenutno približno 70 posto stanovništva pripada islamu. S tim ciljem je 1982. u iranskom veleposlanstvu u Bejrutu osnovan šiitski Hezbollah. Planovi Teherana nisu se ostvarili, ali on je i dalje podupirao Hezbollah, financijski i vojno. Čini to i danas, premda je posljednjih godina Hezbollah zauzeo određenu distancu prema Teheranu. Oko 10 tisuća raketa tipa «kaćuša» kojima raspolaže Hezbollah zapravo su modifikacije ruske rakete, a proizvedene su u Iranu ili Siriji. Za razliku od izvorne ruske rakete, koja je imala domet do 20 kilometara, modificirane imaju domet možda i do 100 kilometara, kako pokazuju najnoviji napadi na više izraelskih gradova.

Sirija ne popušta

Sirija, koja se prošle godine zbog međunarodnog pritiska morala povući iz Libanona, očito nije odustala od težnje da na ovaj ili onaj način i dalje kontrolira politički razvitak u Libanonu, kao što je to činila od 1976. naovamo. Tada je zbog izbijanja libanonskog građanskog rata, uz odobrenje Arapske lige, u Libanon poslala 30 tisuća svojih vojnika. To pogotovo vrijedi za razdoblje nakon 1991. kad je Libanon faktično bio sirijski protektorat.
Njemački državni odvjetnik Detlev Mehlis, koji je po nalogu Ujedinjenih naroda predvodio istragu ubojstva bivšeg libanonskog premijera Rafika Haririja, uvjeren je da i iza najnovije eskalacije između Izraela i Libanona, koja je počela otmicom dvojice izraelskih vojnika, stoje Sirija i Iran: «Sigurno je da takvo nešto ne bi moglo uslijediti bez odobrenja odgovarajućih sirijskih krugova. Na kraju krajeva, oružje koje se tamo upotrebljava vrlo vjerojatno je dopremljeno preko Sirije. Sirija je na strani Hezbollaha i obrnuto. Hezbollah sigurno neće riskirati da takve akcije provodi bez odobrenja Sirije.»
Na pitanje, radi li se o zamjenskom ratu, u kojem libanonski Hezbollah ratuje za interese Irana i Sirije, Mehlis odgovara da je za takav zaključak prerano, ali ga ne smatra besmislenim: «Sirija je sigurno unaprijed znala za te akcije, a sigurno nije nezainteresirana za destabilizaciju Libanona. Može li se odmah govoriti o zamjenskom ratu? Trenutno mislim da nije tako i nadam se da do toga neće doći, nego da će se to nekako obuzdati.»

Imaju zajednički cilj

Bez znanja Sirije vjerojatno nije ni palestinski Hamas oteo izraelskog vojnika, što je bilo povod za izraelsku ofenzivu u Pojasu Gaze. Palestinski Hamas i libanonski Hezbollah očito slijede iste ciljeve kao i Iran i Sirija, a to je uništenje Izraela. Ali, izravne vojne akcije obje države izbjegavaju, svjesne da bi to izazvalo sukob većih razmjera.
Ovako preko Hamasa i još više preko Hezbollaha imaju mogućnost izravnog utjecaja na izraelsko-palestinski sukob. Nije slučajno da je iranski i sirijski angažman porastao upravo u trenutku kad se naziralo približavanje pozicija palestinskog Fataha i Hamasa i kad se govorilo da je Hamas spreman priznati pravo Izraela na postojanje. To približavanje spriječila je otmica izraelskog vojnika, pa se čini da je Izrael upao u zamku koju su mu uz pomoć Hamasa i Hezbolaha postavili Iran i Sirija.