Zašto je Habermas odbio nagradu Mohameda bin Zajeda?

Nagrada "Sheikh Zayed Book Award" se ne može nazvati prestižnom, ali pozamašna je novčana dotacija te nagrade od 225.000 eura. Pokrovitelj je Mohamed bin Zajed, prijestolonasljednik emirata Abu Dabija i faktički vladar Ujedinjenih Emirata, dok je nagrada nazvana po njegovom ocu. Priznanje je trebalo biti uručeno tijekom sajma knjiga u Abu Dabiju (23. do 29. svibnja).

Jedan od najvećih filozofa današnjice Jürgen Habermas (91) najprije je prihvatio nagradu, ali se potom predomislio, možda zbog kritika iz medija.

U jednom komentaru na portalu Spiegela u nedjelju ujutro je čak postavljeno pitanje: može li se i velikana poput Habermasa kupiti kao trofej? „U Emiratima nema ni traga od onoga što je Habermasu sveto i o čemu govori njegovo životno djelo: niti liberalne i kritičke javnosti, niti natjecanja političkih ideja sa strankama i slobodnim izborima, pogotovo nema opće jednakosti koju osigurava pravna država."

No već u nedjelju popodne Habermas se obratio javnosti pismom preko svoje izdavačke kuće Suhrkamp, gdje navodi da je pogriješio i da će ipak odbiti nagradu. Habermas piše da mu isprva nije bila jasna tijesna veza institucije koja dodjeljuje nagradu i političkog sustava u Emiratima.

Drugo pitanje je kakva je bila uloga Jürgena Boosa, direktora Frankfurtskog sajma knjiga? Po Habermasovim riječima upravo je Boos „razbio sumnje" i uvjerio ga da primi nagradu. No Boos, čovjek koji vodi najveći sajam knjiga na svijetu, istovremeno je u „znanstvenom odboru" za dodjelu nagrade „Šeik Zajed".

Na upit DW-a Boos kaže da ne može otkrivati detalje iz privatnih razgovora s Habermasom, ali da se zalagao da upravo njemački filozof dobije tu nagradu za životno djelo. „Dodjela nagrade njemu bila bi povod da se njegovo značajno djelo i njegovi stavovi učine još poznatijim u arapskom kulturnom prostoru i tako potaknu suočavanje arapskog društva s njegovim djelom", navodi Boos.

Kako nastavlja direktor Frankfurtskog sajma „demokratske vrijednosti bolje možemo zastupati ako smo prisutni, nego ako povećavamo odstojanje“.

Jürgen Habermas nije želio odgovoriti na pitanja DW-a.

Angažirani mislilac

Habermas je rođen 1929. u Düsseldorfu i svakako je jedan od najutjecajnijih živućih filozofa. U medijima ga često nazivaju „frankfurtskom usijanom glavom“, jer pripada utjecajnog filozofskoj školi iz grada na Majni. On je jedan od rijetkih velikana takve biografije koji i dalje redovito govore i pišu o aktualnim političkim temama.

Njegova habilitacija „Strukturna promjena javnosti" (1961) važi kao remekdjelo u kojem uspostavlja pojam „javnosti" kao „povijesne kategorije". Prema Habermasu, o „javnom mnijenju" se moglo govoriti tek u kasnom 17. stoljeću u Engleskoj i 18. stoljeću u Francuskoj.

Oko 1968. je bio važan sudionik „Frankfurtske škole", kako se nazivala skupina intelektualaca koji su raspravljali o tome kako se prosvijećeni čovjek, koji se zahvaljujući vlastitom razumu oslobodio sila prirode i praznovjerja, mogao srozati do barbarstva nacionalsocijalizma.

Kao i književnici Günter Grass Siegfried Lenz i Habermas je rastao u sjeni nacional-socijalizma. To iskustvo ostavilo je traga u njegovom djelu gdje se pita kako je zemlja koja je iznjedrila Lessinga, Schillera i Goethea poklonila povjerenje vulgarnom despotu i čak ga izabrala za rajhskancelara 1933? I kako spriječiti da jezik ponovo postane oružje koje će zavesti ljude?

Tijekom studentskih prosvjeda Habermas je na Sveučilištu u Frankfurtu držao katedru za filozofiju i sociologiju. Mnogi šezdesetosmaši u tom profesoru vide svog mentora. Ipak, Habermas se distancirao od pokreta kad je postao radikalan i počeo je javno ga kritizirati.

Zagovornik europskog jedinstva

U svom kapitalnom djelu „Teorija komunikativnog djelovanja" (1981.), Habermas je razvio neku vrstu uputstva za moderno društvo. Po njemu, temelj društva je u jeziku koji, kao sredstvo sporazumijevanja, osposobljava za djelovanje. Pita se: kako u demokraciji osigurati prisilu boljeg argumenta?

Ovaj filozof je kasnije uvodio pojmove koji su postali temelj njemačke politike i suživota, recimo onaj o „konsezualnom“ društvu gdje građani nisu primatelji naređenja nego sami interveniraju, jasno iznose svoj stav i traže kompromis.

Posljednjih godina se javlja za riječ kao odlučni branitelj europskog jedinstva. Zbog toga je 2018. godine dobio „Njemačko-francusku medijsku nagradu“.

U Abu Dabiju je trebao dobiti nagradu za životno djelo. Mnoge njegove knjige prevedene su na arapski jezik. „Na dugi rok vjerujem u prosvjetiteljsku moć kritičke riječi koja prodire u političku javnost. Za to su dovoljne i moje knjige koju su prevedene na arapski, zbog čega sam zahvalan“, napisao je Habermas u pismu.

Na portalu Spiegela potom je objavljen drugi komentar u kojem se hvali to što se Habermas predomislio nakon prethodnog pisanja Spiegela. „Habermas se pokazao otvorenim za nove informacije i argumente, a to je nešto što mnogim ljudima teško pada. Kod jednog 91-godišnjaka s monumentalnim životnim djelom takva nesmanjena pokretljivost duha djeluje senzacionalno."