Zašto je propalo Rimsko carstvo?

Romam salvete: Dobro došli u Imperium Romanum. Ono se proteže od Britanije do Crnog mora, od Španjolske do Egipta. Rimsko carstvo je nenadmašno kada je riječ o vojnom umijeću, tehnici i kulturnim tekovinama. Postoje kanalizacija i svježa voda koja se transportira akvaduktima, živi se u kućama s podnim grijanjem. Stanovnici Imperija profitiraju od razgranate mreže cesta a trgovina cvjeta. Ljudi koriste javna kupališta, jedu probrana jela i zabavljaju se u kazalištima i arenama.

Izložba u bivšoj carskoj prijestolnici

I danas širom svijeta postoje dijelovi rimske zaostavštine iz najboljih vremena Carstva – pa tako i u Trieru na zapadu Njemačke, gradu koji je osnovan oko 17. godine p.n.e. i najstariji je njemački grad. U 4. stoljeću je „Augusta Trevorum", kako je bio rimski naziv za Trier, nekoliko desetljeća bila sjedište Imperija. Gradska vrata Porta Nigra 1986. je proglašena za svjetsku kulturnu baštinu.

Utoliko je Trier sasvim pogodno mjesto za izložbu „Propast Rimljana“. Čak tri muzeja istovremeno se istodobno bave pitanjem: kako je ovo ogromno carstvo moglo propasti? Rajnski pokrajinski muzej prikazuje posljednja stoljeća Carstva, i to uz pomoć eksponata posuđenih iz Louvrea, firentinskoj galeriji Uffizi, te Nacionalnog muzeja u Alžiru. U Muzeju kod katedrale se vidi kako je crkva iskoristila politički vakuum, a Gradski muzej u Trieru osvjetljava nasljeđe Rimskog imperija u umjetnosti i povijesti kulture.

Jedno je jasno: Rimsko carstvo nije nestalo preko noći. „Kada bi to bilo tako jednostavno, ne bismo morali slagati tako veliku izložbu o tome i istraživači se ne bi već stoljećima bavili tom temom", kaže povjesničarka umjetnosti i voditeljica projekta Anne Kurtze. I dodaje: „Radi se o spletu okolnosti".

Je li Rimsko Carstvo propalo zbog svoje veličine?

„Naravno da je puka veličina Rimskog carstva uvijek predstavljala ogroman izazov", kaže Kurtze. Rimski osvajači su osvajali sve više zemalja i stvarali od njih svoje provincije. Bili su potrebni veliki izdaci za vojsku kako bi bila zaštićena granica Carstva koja se protezala od Atlantskog oceana do Eufrata – u dužini od 15.000 kilometara. Na sjeveru i u srednjoj Europi su Hadrijanov zid i Limes trebali zaštititi Rimljane od prodora germanskih plemena. Gradnja i održavanje utvrđenja su gutali nevjerojatne sume – baš kao i plaće za rimske legionare.

Divlji Germani, Goti, Vandali – propast Rimskog carstva se često objašnjava njihovim prodorom i utjecajem. No, u muzeju se distanciraju od tako pojednostavljenih tumačenja. Činjenica je da je bilo ljudi koji su bježali pred Hunima, ali je bilo i sve manje vojno sposobnih Rimljana. Zbog dobrog životnog standarda u Carstvu, natalitet je opao, pa tako - i broj mladih vojnika. Zato su regrutirani plaćenici iz redova „barbara". No, ti ljudi nisu sebe smatrali „Rimljanima", u svojim srcima su ostali Germani ili Gal i nisu uvijek postupali po naređenjima svojih rimskih zapovjednika.

Neki put su izazivali i građanske ratove – najčešće zbog loše plaće ili iz nezadovoljstva statusom koji su imali u Rimskom carstvu.A to je sve postupno slabilo Imperij.

Je li veći problem bio veliki porez ili dekadencija?

Nakon 2. stoljeća, Imperij se više nije širio. To je značilo da više nije bilo bogatog ratnog plijena koji je punio državnu blagajnu, a nije bilo ni novih robova koji bi mogli služiti kao radna snaga. Između 429. i 439., Vandali su osvojili najvažniju rimsku provinciju – Sjevernu Afriku, koja je bila žitnica Rima. Nije više bilo prihoda iz te provincije i carevi su se morali snalaziti s pokrivanjem svojih troškova.

Zbog toga je Rim počeo da stalno podizati porez, što je mnoge stanovnike dovelo na rub egzistencije. Istovremeno je dekadentan sloj bogataša živio u izobilju, gubeći interes za politiku.

Kršćanstvo i podjela carstva

Stoljećima su Rimljani vjerovali u mnoštvo različitih bogova. S carem Teodozijem, kršćanstvo je 380. godine postalo jedina državna religija. „Mlada institucija crkve je preuzela mnoge zadatke koje je ranije imala uprava Rimskog carstva", objašnjava Anne Kurtze. „Ali, carstvo nije propalo zbog toga, nego zbog procesa promjena koje su ga nagrizale".

Godine 395, Rimsko carstvo je - nakon smrti Teodozija Velikog – podijeljeno među njegovim sinovima na Istočno i Zapadno carstvo. Carska prijestolnica istočnog dijela je postao Konstantinopol (danas Istanbul) a u Zapadnom Rimskom Carstvu je to bio prvo Milano, potom Ravenna, a povremeno i Rim. Sve se smatralo još uvijek za jedno veliko carstvo kojim su vladala dva cara. I dok je istočni dio prestao postojati tek 1453. kada je sultan Mehmed II osvojio Konstantinopol, posljednjeg zapadnorimskog vladara Romulusa Augustusa je svrgnuo germanski vojskovođa Odoakar.

Što je ostalo od svega

Na mjesto rimskog imperija su stupala manja kraljevstva, kojima su vladali Franci, Burgundi ili Goti. Nije više bilo jake rimske administracije ni održavanja infrastrukture. Promjene su postajale sve vidljivije, posebno u gradovima. Akvadukti su propadali jer nije bilo stručnjaka koji bi se njima bavili, na mjestima nekadašnjih ukrasnih vrtova s fontanama, Germani su posadili povrtnjake. Mramorni kipovi su razbijani jer je vapnenac bio potreban za gradnju kuća. Tako je, korak po korak, nakon propasti rimskog carstva, nestajala i rimska kultura.

Izložba „Propast Rimskog Carstva" u Trieru otvorena je do 27. novembra.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu