Zašto muškarci varaju žene?

Psiholog Martyn Stewart, trenutno pročelnik katedre za psihologiju sveučilišta Doha u Kataru, se suočio s tim pitanjem gotovo protiv svoje volje: "Za vrijeme jednog općeg istraživanja u Velikoj Britaniji o odnosima među ljudima gdje ljudi traže savjet, uvijek i iznova sam od žena slušao kako 'samo žele znati, zašto ih muževi varaju'. Na koncu sam se odlučio doista istraživati u tom području."

Isprike, isprike...

Stewart je ispitao oko 500 muškaraca u Velikoj Britaniji kako bi dobio odgovor. Na početku, pitao ih je kako to stoji s njihovom vjernošću i doista ih je 45 posto priznalo kako su prevarili svoju ženu ili partnericu u neko doba života, a 27 posto ih je priznalo da to i trenutno čine. Većina upitanih je psihologu odmah ponudila i objašnjenje, zašto to čine.

"Reki bi: 'oh, to mi je došlo servirano na tanjuru' ili 's mojom partnericom nemam dovoljno seksa'. Često se čulo kako je to 'samo seks' i kako 'još uvijek voli svoju partnericu' i kako im drugi spolni partner 'ništa ne znači'." Ali za psihologa, to nisu bili pravi razlozi i pobuda, zašto varaju partnericu. Štoviše, stekao je dojam kako se oni niti ne trude otkriti stvaran motiv, što ih tjera na to.

Kako bi pronašao, po njegovom mišljenju "pravu" pobudu, on je posegnuo za teorijom evolucije. Korijeni današnjeg ponašanja se mogu pronaći u drevnim vremenima, kad je - kako misli Stewart, spolni čin bio prije svega povezan sa opstankom vrste. Utoliko je imalo smisla imati djecu sa nekoliko žena kako bi se njegovi geni što više proširili.

Iskoristiti svaku mogućnost

Tako je Stewart uvjeren da je evolucija stvorila "tip" mozga muškarca koji je, manje ili više, naklonjen varanju. Razloga ima više i on je definirao čitav niz tipova muškaraca koji imaju svoj razlog za takve "izlete".

"Zapravo ima 27 različitih tipova muškaraca i žene bi trebale biti svjesne s kakvim čovjekom se upuštaju u vezu", smatra Stewart. "Neki od tih tipova su skloniji varanju, neki nešto manje."

Jedan od Stewartovih tipova je oportunist. On ne želi ništa propustiti i tek rijetko razmišlja o posljedicama svog djelovanja. Naravno, ne spominjući prava imena, Stewart nam objašnjava oportunista kakve i on osobno poznaje: "Zovimo ga Paul. On uvijek objašnjava da sve ovisi o okolnostima. Ako je na primjer božićna proslava, kad je i jednoj i drugoj strani obrana popustila i tako se onda dogodi. To je čitava priča za takve tipove, prevara se 'jednostavno dogodi'."

Bez poštovanja za druge

Drugi tip je manipulator. On uvijek teži okrenuti situaciju da budu njemu na korist i kako Stewart objašnjava, od toga nisu pošteđeni ni članovi njegove obitelji, prijatelji niti partner. Jedan od njih je Ben, živi u Londonu i makar su dobri prijatelji, psiholog je uvjeren kako se on ponaša izrazito asocijalno: "Nekoliko puta sam se ozbiljno posvađao s mojim najboljim prijateljem jer je on uvjeren da ako ne poznaje partnera osobe koju pokušava osvojiti, da onda to gotovo nije važno."

Ima i dobrih

Ipak, nije svaka nada izgubljena. Stewart je u svom istraživanju pronašao i osobe koje ne teže promiskuitetu: "Na primjer je tu gospodin Siguran. Njegov cilj je učinkovito upravljati svojim prednostima i ograničenjima kako bi rastao i živio boljim životom. Tu su i tipovi vizionara, mislioca, obiteljskog čovjeka..."

A u koji tip Stewart sebe smješta? "Ah, ne! Svatko to želi saznati, ali to nitko neće izvući iz mene."