Zabarikadiran u vlastitom domu

Andrew Bradshaw (na naslovnoj slici) se zabarikadirao u svojoj vlastitoj kući na rubu gradića Millingara, na sat vremena vožnje udaljenom od Dublina. Zbog dasaka pribijenih na prozore je u čitavoj kući usred dana polumračno. Andrew sjedi na kauču i prisjeća se dana kada mu nisu dali da uđe u vlastitu kuću. "Jedna susjeda me je nazvala i rekla mi je da se neki ljudi motaju po mom dvorištu. Kada sam došao kući ustanovio sam da su brave na ulaznim vratima promijenjene", govori Andrew.

Kredit kao uteg

Njemu tada nije preostalo ništa drugo nego da provali u vlastitu kuću. Sada dane i noći provodi pred monitorom i preko instaliranih kamera budno prati da se netko ne približi kući. Nije se pošteno naspavao već tjednima. Za njegovu situaciju je kriva jedna prometna nesreća nakon koje je izgubio posao. Nakon toga više nije mogao otplaćivati kredit a svi pokušaji nagodbe s bankom su propali. Sudbina Andrewa Bradshawa u Irskoj pogođenoj krizom nije rijetkost. Tisuće i tisuće građana je prije desetak godina podiglo kredite. Gospodarstvu je išlo dobro, vladao je neviđeni uzlet na tržištu nekretnina. Svi su htjeli vlastitu kuću, što je cijene nekretnina podiglo do neslućenih razmjera. Nakon dolaska krize i porasta broja nezaposlenih mnogi novopečeni vlasnici nekretnina su zapali u neprilike. Nekretnine su naglo pojeftinile a vlasnici su ostali sa svojim dugovima i (gotovo) bezvrijednim kućama. No banke u većini slučajeva ostaju tvrdokorne i inzistiraju na daljnjem otplaćivanju kredita u ratama. Profesor Philipp Lane, ekonomist s Trinity Collegea u Dublinu se već dulje vrijeme bavi posljedicama financijske krize i krize na tržištu nekretnina. "Tada su građani bili sigurni u budućnost. Banke su dijelile kredite šakom i kapom i to čak mušterijama s manjkavom kreditnom sposobnošću. Kamate su bile vrlo niske", kaže Lane.

Organizacija protiv deložacije

I Trish Bernette je krizu osjetila na vlastitoj koži. Ova trenerica fitnesa je prije dvije godine bila prisiljena iseliti iz kuće koju više nije mogla otplaćivati. Nakon toga je pokrenula blog na kojem je objavila svoju priču. U samo nekoliko dana, Trish su se javile tisuće Iraca sa sličnim problemima. Ponukana ovakvim odjekom Trish je zajedno s još nekoliku supatnika osnovala organizaciju "Anti Eviction Takforce" ("Udarna grupa protiv deložacije") kojoj je jedina zadaća savjetovati one kojima prijeti deložacija. U međuvremenu im se za pomoć obratilo 2.500 građana. Glavni razlog "uzimanja stvari u vlastite ruke" bila je pasivnost vlasti. "Svakog smo dana pisali političarima, slali im spise ali bez ikakve reakcije", kaže Bernette. No i ona je svjesna da barikadiranje u kuće ne donosi ništa. Važno je, kaže, i dalje otplaćivati kredit pa makar i u mnogo manjim ratama.

Razmišljati pozitivno

Andrew Bradshaw u Millingaru u međuvremenu zabija zadnje daske u na sve potencijalne ulaze u kuću. Nezaposlenom limaru građevnim materijalom su pomogli poduzetnici iz mjesta. Što se tiče otplata rata, Andrew samo kaže da se nije nagodio s bankom i da isto tako nikada nije dobio napismeno odluku o deložaciji. Po njegovom mišljenju banke djeluju protuustavno. Pred sudom to zasad ne može dokazati jer si ne može priuštiti odvjetnika. Kako će se stvar dalje razvijati, potpuno je neizvjesno. "Preostaje mi samo da razmišljam pozitivno. Ne želim razmišljati što bi se moglo dogoditi jer se bojim da ću poludjeti. Ostaje mi nada da će se na kraju sve završiti dobro", zaključuje rezignirano Andrew.