Zaboravljene krize: patnja u tišini

Viktorijini slapovi na jugu Zambije izgledaju kao divovski zastor. S više od 1.700 metara širine oni su najširi slapovi na svijetu i na UNESCO-vom popisu svjetske prirodne baštine. Velike količine vode iz rijeke Zambezija koji padaju u ponor dubok 110 metara pritom stvaraju sitne kapljice koje natapaju okolnu prašumu. Veličanstvena igra prirode koja je u potpunoj suprotnosti s ostatkom Zambije.

Jer, Zambiju kao i brojne druge zemlje južne Afrike pogađaju duga razdoblja suše. Žetva često propada. Među 18,4 milijuna stanovnika Zambije vrlo je raširena glad.

Kronična kriza u Zambiji

„Tamo 1,2 milijuna ljudi muči glad, a 60 posto stanovništva živi ispod granice siromaštva", kaže voditeljica odjela komunikacije u organizaciji CARE Njemačka Sabine Wilke u razgovoru za DW. „Za nas je to klasična kronična kriza." Nije bilo rata ili potresa „da bi se moglo reći tada je kriza počela. Ali, u Zambiji kao i u drugim zemljama doživljavamo dramatične posljedice klimatskih promjena, dakle česte i jake suše. Ljudi se od toga više ne mogu oporaviti i ovisni su o humanitarnoj pomoći", kaže Wilke.

Koliko god je stanje u Zambiji dramatično o njemu se malo izvještava u svjetskim medijima. Ta kriza pripada među one koje se odvijaju daleko od očiju svjetske javnosti. O njima organizacija CARE izvještava u svom redovitom godišnjem izvještaju „Suffering in silence". Po šesti put ona navodi krize koje pogađaju najmanje milijun ljudi, a koje se najmanje spominju u svjetskim online-medijima.

Signal ljudskosti

„Želimo time dati na znanje da humanitarne krize trebaju pozornost svjetske javnosti ne samo ovisno o njihovoj političkoj važnosti ili njihovoj nazočnosti u medijima, nego da svijet mora gledati bez obzira gdje i koliko ljudi pati", kaže Sabine Wilke, koja je i suautorica izvještaja Suffering in silence.

Njezina organizacija je u suradnji s organizacijom za praćenje medija Meltwater analizirala 1,8 milijuna članaka na engleskom, njemačkom, francuskom, arapskom i španjolskom. Krize je CARE izabrao na temelju podataka UN-a ili vlastitih podataka.

Nakon Zambije najmanje je izvještavano o teškom stanju ljudi u Ukrajini, Malaviju, Srednjoafričkoj Republici i Gvatemali. Slijede Kolumbija, Burundi, Niger, Zimbabve i Honduras. U 2020. godini je na prvom mjestu bio Madagaskar.

Sve su te zemlje žrtve mješavine kriza od posljedica klimatskih promjena preko korona-pandemije do prirodnih katastrofa i ratova. Ali ipak iritantne rupe u medijskom svijetu željnom informacija, koji se sve brže vrti. Stanje u tim zemljama razotkriva i „globalnu nepravdu", naglašava se u izvještaju CARE-a, „kad se radi o pristupu cjepivu, pomoći za gospodarski oporavak i opskrbi bolesnih ljudi".

Ukrajina nestala iz fokusa javnosti

Da je Ukrajina na drugom mjestu zaboravljenih kriza u prvi mah iznenađuje. Ali, to se može objasniti razdobljem koje obuhvaća ovaj izvještaj, a to je od početka siječnja od kraja rujna 2021. U tom razdoblju konflikt s Rusijom nije bio tako zaoštren kao sada.

„Ukrajina je u studenom i prosincu dobila više pozornosti, osobito u europskim medijima. I vjerojatno ne bi u izvještaju bila tako visoko pozicionirana", kaže Sabine Wilke.

Kao i u dosadašnjim analizama većina zaboravljenih kriza je u Africi. U 2021. ih je tamo bilo šest. Uz Zambiju i Srednjoafričku Republiku, koje se zbog građanskih ratova stalno nalaze u izvještajima CARE-a, u oči posebno upada Malavi. Ta je zemlja na trećem mjestu, ispred Srednjoafričke Republike. U Malaviju glad ugrožava više od milijun ljudi.

39 posto djece mlađe od pet godina zaostaje u razvoju zbog neuhranjenosti. Polovica djece ne pohađa ni četiri razreda škole. Kampanja za cijepljenje protiv korone slabo napreduje. Uz to stanje otežava velik broj infekcija HIV-om. Inficirano je gotovo deset posto od 19,3 milijuna stanovnika, među kojima je puno djece.

Sve veći broj ubojstva žena u Hondurasu

Uz djecu u tim krizama najviše pate žene. To se osobito vidi u Hondurasu, naglašava CARE. U toj zemlji je od oko deset milijuna stanovnika gotovo trećina ovisna o humanitarnoj pomoći. Nedostatak radnih mjesta, sve veći broj kažnjivih djela i korupcija tjeraju mlade ljude iz zemlje. „U Hondurasu se često kaže da je siromaštvo ženskog roda, jer uglavnom žene ostaju kod kuće s djecom", pišu autori izvještaja.

Osim toga od početka pandemije je jako poraslo nasilje prema ženama. „U 2021. je prema statistikama svakih 29 sati ubijena jedna žena u Hondurasu. Na 100.000 stanovnika bude ubijeno šest do sedam žena, stopa ubijenih žena je za 50 posto viša nego u cijeloj Latinskoj Americi."

Da su zaboravljene krize unatoč svoj dramatičnosti bile tako malo u medijima može se samo djelomice objasniti time da reporteri teško mogu dospjeti u krizne regije. Ili da neki događaj pred vlastitim vratima ljude više zanima nego neki koji je daleko.

Čudan odabir tema u medijima

Autorice i autori CARE-ovog izvještaja čude se odabiru tema u medijima. „U online-medijima je bilo više od 360.000 izvještaja o intervjuu princa Harryja i njegove supruge Meghan s Oprah Winfrey. O preko milijun ljudi u Zambiji koji su akutno ugroženi glađu bilo je samo 512 izvještaja."

A nazočnost kriza u medijima ima neposredne posljedice za ljude u kriznim zemljama. Ona odlučuje o životu i smrti. „Ako krize dobiju pozornost u medijima onda one dobiju i političku pozornost i shodno tomu o njima se raspravlja u političkim forumima", kaže Sabine Wilke.

Osim toga davatelji humanitarne pomoći kao primjerice Europska komisija gledaju koje krize su osobito nazočne u javnosti. „Uvijek iznova primjećujemo da u razgovorima s donatorima najprije morate objasniti zašto sad Zambija? O tomu nismo ništa čuli ove godine. I tako postoji vrlo izravna logika: manje pozornosti, manje financijskih sredstava, manje mogućnosti za ublažavanje patnje."