Zaboravljeni pomagači 9/11

„Neki su počinili samoubojstvo“, kaže John Feal i dodaje: „Ako se ne osjećate dobro, slobodno nas nazovite“. Feal je osnivač zaklade „Fealgood“ koja je, prema vlastitim navodima, za pomoć oboljelim osobama, koje su prve pružile pomoć unesrećenima, prikupila više od 2,5 milijuna dolara. On to gotovo prkosno govori pred više od 200 okupljenih bivših vatrogasaca i policajaca koji su nakon napada izvršenih 11. 9.2001., danima, a neki čak i tjednima, u ruševinama Svjetskog trgovinskog centra tražili preživjele, a kasnije i ostatke poginulih.

Malo pomoći pomagačima

Mnogi vatrogasci i policajci, koji su nakon napada prvi priskočili u pomoć, danas boluju od tzv. bolesti „9/11“. Oni prije svega boluju od karcinoma, kroničnog oboljenja dišnih organa, astme ali i psihičkih oboljenja.

Smatraju da se vlada prema njima odnosi loše jer se i danas bore za novac kojim plaćaju medicinske usluge. Jedan od njih je Michael McPhillips, bivši kapetan velike njujorške trajektne flote koja je na dan napada sa svojim ljudima preko rijeke Hudson za New Jersey prebacio više od 290.000 ljudi. „Od 2004. godine sam nesposoban za rad. Imam teško oboljenje jetre“, kaže McPhillips. Njegova bolest uzrokuje stalne bolove. Kao i mnogi pomagači tjednima je i po 18 sati dnevno udisao otrovne dimove koji su se dizali iz ruševina Svjetskog trgovinskog centra. „Znali smo to kada smo tamo čistili mjesto od ruševina. Gotovo svi to znali, iako su nam govorili da je zrak čist“, kaže McPhillips.

Depresija i osjećaj krivnje

William Gardner se dobrovoljno prijavio za akciju spašavanja. Često je radio bez zaštitne maske, a ponekad samo s običnom papirnom maskom. Uvijek se osjećao krivim što je njemu i njegovoj obitelji bolje nego žrtvama napada. Gardner toliko pati od jake depresije da već 13. godina kao zatvorenik živi u vlastitoj kući i gotovo nikada ne izlazi na ulicu.

Carol Paukner je policajka i 11. rujna je bila zadužena za spašavanje preživjelih iz jednog od tornjeva. Kada su se tornjevi srušili, bila je potpuno zatrpana. „Poslije 11. rujna sam imala tri operativna zahvata na leđima i koljenima. Bolujem od astme. Stalno me boli glava. Sada su liječnici otkrili i da imam rak“, kaže Pauker.

Razočaranost u vladu

Carol Paukner je do 11. 9.2001. bila zdrava i atletski građena žena. Danas je radno nesposobna. Ona je kao i drugi ljuta i razočarana: „Želim da vlada nas koji smo preživjeli 9/11 više pomaže. Želim da ona razumije kroz što smo prošli mi i naše obitelji. Međusobno se pomažemo, ali nemamo podršku vlade. Moramo se boriti“, kaže Paukner.

Deset godina je trajalo dok vlada na osnovu zakona “John-Zadroga 9/11 Health and Compensation Act“ nije izdvojila novac za liječenje oboljelih. Zakon koji je dobio ime po policajcu Jamesu Zadrogi koji je umro zbog problema s organima za disanje, prestaje važiti 2016. godine. Preživjeli se bore da on bude produžen za još 25 godina. Lokalni političar iz New Yorka, John M. Kennedy Jr. to podržava: „U svakom slučaju idem s njima u Washington kako bi se borio za produženje. S obzirom na strašne patnje je vremensko ograničenje apsolutno neprihvatljivo.“

Moralna obaveza predstavnika naroda

„Mnogi ne znaju da ljudi nisu izgubili život samo prilikom napada, nego da i danas mnogi umiru od dugoročnih posljedica“, kaže John Feal. “Zbog bolesti uzrokovanih napadima od 11. rujna smo izgubili 1.500 ljudi. 3.000 ljudi je oboljelo od raka. Svaki predstavnik naroda ima moralnu obavezu brinuti se o tim ljudima“, kaže Feal.

„Onaj tko dobije državnu donaciju ima sveobuhvatnu medicinsku njegu“, kaže dr. Michael Crane. On organizira medicinsku pomoć pacijentima sa specifičnom bolešću „9/11“ koji se zbrinjavaju na specijalnim klinikama. Do sada je liječničku pomoć zatražilo gotovo 68.000 pogođenih osoba. „Među njima su oni koji su pružali prvu pomoć, vatrogasci, stanari iz obližnjih zgrada ili bivši stanari“, kaže Crane i dodaje: „Ako pođemo od pretpostavke da imamo 90.000 oboljelih, onda imamo još 22.000 onih koji još uvijek nisu zatražili medicinsku pomoć“. On poziva te osobe da, što je prije moguće, potraže liječničku pomoć kako bi se smanjila mogućnost oboljenje od raka.

Bivši kapetan Michael McPhillips želi više od medicinske pomoći. „Ne osjećam se cijenjenim kao osoba koja je pružila prvu pomoć“, kaže nam pred ulazom novog muzeja poginulima u napadima 11. rujna u New Yorku. „Upravo ovdje se treba podići spomenik i onima koji su pružili prvu pomoć. Oni i dalje umiru kao muhe“, zaključuje ogorčeno McPhillips.