Zakulisne igre Leni Riefenstahl

Pod optužbom da kopiraju ili se inspiriraju djelima kontroverzne njemačke redateljice Leni Riefenstahl stoje mnogi umjetnici iz sfere pop stvaralaštva. Od poznatog fotografa Helmuta Newtona, velikog poklonika rada Leni Riefenstahl, koji nije skrivao da je inspiraciju za svoje slavne aktove djelomično pronašao i u njezinim djelima, pa sve do pop-provokatora iz Rammsteina koji su motive za mnoge svoje video spotove ali i scenski nastup pronalazili u djelima genijalne ali i sporne umjetnice. Posljednja u nizu pop ikona koja je posegla za hladnom i perfekcionističkom estetikom Leni Riefenstahl je Lady Gaga čiji je najnoviji vido spot uz pjesmu "Alejandro", kako su to primijetili njemački kritičari, "nedvojbeno inspiriran" radovima Leni Riefenstahl.

Čija je "Olimpija"?

Iako je Leni Riefenstahl za života snimila nekoliko filmova, umjetnički svijet ju najviše pamti po dva: "Trijumf volje" koji dokumetira stranački skup Nacionalsocijalističke radničke partije Njemačke (NSDAP) 1934. te "Olimpija" iz 1938. koji dokumetira Olimpijske igre održane dvije godine prije u Berlinu. Posebice ovaj potonji služi kao neiscrpan izvor inspiracije za mnoge poslijeratne umjetnike. I to posebice njegov prolog koji je zapravo postao i sinonimom i najčešće citiranim dijelom filma. No ovaj materijal, koji pokazuje potpuno gole sportaše u antičkom okruženju, i koji se u kolektivnu svijest urezao kao zaštitini znak estetike Leni Riefenstal zapravo uopće nije djelo ove njemačke redataljice. Naime iz nedovno pronađenih autobiografskih bilježaka i dokumenata proizlazi da je cjelokupni prolog "Olimpije" djelo snimatelja i redatelja Willyja Zielkea. Između njega i njegove šefice Leni je čak sklopljen i ugovor o naručivanju i isporuci prologa za "Olimpiju". To je, kako kaže Karl Griep iz Državnog arhiva, koji se brine i o njemačkom filmskom arhivu, dokaz da je Zielke autor najpoznatijeg dijela "Olimpije". "Ovaj ugovor nedvojbeno dokazuje da je Zielke vlasnik prava uvodnog dijela 'Olimpije'", kaže Griep. Da je Zielke autor poznatih fotografija nagih sportaša priznaje i sama Riefenstahl koja je u svojoj monografiji uz poznati film svog snimatelja navela kao autora antologijskih scena.

Naručeni nacistički teror

No nakon što se "Olimpija" pretvorila u trijumf i pobrala lovorike tadašnjeg državnog vrha, ime Willyja Zielkea je netragom nestalo iz službene dokumentacije a čak je izbrisano i iz odjavne špice. No tu tek započinje Zielkeova Golgota. Naime, nedugo nakon objavljivanja filma, Zielkea nacisti odvode u jednu psihijatrijsku kliniku gdje ga proglašavaju duševnim bolesnikom te ga, sukladno nacističkim zakonima o rasnoj čistoći po kojoj duševnim bolesnicima nije dozvoljeno potomstvo, steriliziraju. Zielke u svojim autobiografskim zabilješkama koji nose naslov "Strah", za svoje patnje optužuje Riefenstahl koja je na taj način htjela zasluge za "Olimpiju" te, što je još važnije, naklonost nacističke nomenklature na čelu s Adolfom Hitlerom čija je bila ljubimica, sačuvati za sebe. Slične sumnje, nakon uvida u dokumentaciju, izražava i Karl Griep. "Činjenica je da je Zielke bio izvrstan filmski umjetnik ta da je bio itekako poznat nacionalsocijalističkim moćnicima. I stoga je vrlo vjerojatno da ja Riefenstahl na njega gledala kao na glavnog konkurenta", smatra Griep.

Višestruka pljačka autorskih prava

Zielke je zaista i prije suradnje s Riefenstahl slovio kao jedan od najpoznatijih fotografa i filmaša te jedan od prvih umjetnika svog smjera koji su se koristili jezikom avangarde u svojim filmovima i fotografijama. "Willy Zielke je kao fotograf poznat pogotovo po svojim mrtvim prirodama koje je izlagao u dvadesetima, posebice na izložbama Werkbunda i on je kao takav ušao u povijest kao avangardist i nalazi se u svakoj povijesti fotografije", kaže Dietrich Hinrichs, fotograf i osobni prijatelj Willyja Zielkea. Njegov dokumentarni film o Njemačkoj željeznici "Čelična životinja" iz 1933. uprava Željeznice je odbacila kao "presovjetski" i "prežidovski" - epiteti kojima su vlasti tada žigosale avangardne pojave u umjetnosti. No sama Leni Riefenstahl je svojim suradnicima pokazivala "Čeličnu životinju" objašnjavajući im da upravo takvu estetiku želi. Estetiku koja i dan danas inspirira umjetnike diljem svijeta ali čiji autor je pao u zaborav. Iako su Zielkeove reprodukcije već u osamdesetima na aukcijama pri "Christieu" postizale značajne cijene sam umjetnik od toga nije imao ništa jer o tomu nije imao ni pojma. Zielke je umro 1989. kao primatelj socijalne pomoći.

Autor: N.Kreizer (3Sat)

Odg. ur.: D. Dragojević