Zamor od stalnog natjecanja

Dieteru Lenzenu je puna kapa. Više puta tjedno po njegovom sveučilištu kola upitnik za ocjenjivanje, kaže predsjednik sveučilišta u Hamburgu. Od katedra se traži da navedu sve moguće brojke: koliko profesora na njima predaje, koliko ima studenata, gdje ima najviše apsolvenata i koliko stručnih članaka objavljuju profesori godišnje, koliki su laboratoriji na pojedinim smjerovima i koliko je stručnih časopisa u biblioteci. "Tim formularima se trenutno kod nas bavi jedan čitav odsjek s 12 djelatnika", kuka Lenzen: "Ti kolege ne rade ništa drugo nego generiraju i obrađuju podatke." Vodstvo sveučilišta je zato odlučilo povući radikalan potez: u ovakvim upitnicima u svrhu rangiranja i uspoređivanja sveučilišta više neće sudjelovati, priopćila je uprava hamburškog sveučilišta.

Bojkot površnih rang-lista

Dieter Lenzen navodi više razloga za takvu odluku. Osim enormnog posla i vremena koje iziskuje ispunjavanje traženih formulara, on jednostavno ne vidi smisao toga da akademske ustanove ovakvim rang-listama jedna drugoj podmeću nogu: "Mi smo dužni mladim ljudima pružiti kvalitetnu obrazovnu ponudu, a ne huškati jednu akademsku ustanovu protiv druge u natjecanju ovakvoga tipa u kakvome na kraju ispadne puno više njih loše nego dobro." Rang-liste, objašnjava Lenzen, daju vrlo reduciranu sliku rangiranih sveučilišta. Niti jedan fakultet, kaže on, nije jednostavno dobar ili loš, uvijek postoje razne nijanse. I na loše rangiranim fakultetima, smatra hamburški profesor, može se dobro studirati, iako rang-liste šalju drukčiju poruku. U ovoj kritici on nije usamljen. I sveučilište u Leipzigu je odlučilo privremeno prestati sudjelovati u ovakvom rangiranju. A Društvo povjesničara, najveća njemačka udruga povijesnih znanstvenika, kao i Njemačko društvo sociologa,  također su svoje članove pozvali na bojkot rang-lista sveučilišta.

Trebaju li europskim studentima rang-liste?

Gero Federkeil pak spada u zagovornike rangiranja sveučilišta. On je voditelj projekta rangiranja pri njemačkom Centru za razvoj visokih škola (CHE), Think-Tanku koji se bavi svim pitanjima u vezi fakultetskog obrazovanja i izdaje nacionalnu rang-listu njemačkih sveučilišta. CHE je za Europsku komisiju izradio i pilot-studiju o tome kako bi moglo izgledati rangiranje visokih škola na europskoj razini. Dosadašnje međunarodne rang-liste su od male pomoći studentima pri izboru fakulteta u Europi, tvrdi on.

Svjetski poznate su Šangajska rang-lista ili lista Times Higher Education Supplementa. "To su s jedne strane globalne rang-liste, što za posljedicu ima da se na njima može naći malo europskih visokih škola", ukazuje Gero Federkeil: "A s druge strane su obje liste uglavnom fokusirane na istraživanje pa su time za studente koje zanimaju informacije o katedrama i samom studiju samo djelomično od pomoći." Federkeil stoga vidi potrebu postojanja nacionalnih i internacionalnih rang-lista. Konačno, u Njemačkoj postoji preko 300, u Europi preko 4.000 fakulteta, argumentira on i zaključuje da se bez rang-lista studenti u toj masi vrlo teško mogu snaći i odabrati pravi fakultet.