Zato je na Rajni tako lijepo

Pjesnici i učenjaci, kneževi i gradski oci, romantičari i zanesenjaci još su u 19. stoljeću sricali hvalospjeve Rajni. Njima je dobro bilo poznato gdje je ta rijeka na poseban način lijepa - između Koblenza i Rüdesheima. Dolina srednjeg toka Rajne ima jedinstvenu gustoću tvrđava i dvoraca.

Danas ona, jednako kao i krajolik Wachau u Donjoj Austriji ili dolina rijeke Loire u Francuskoj, pripada u posebno zaštićene riječne i vinogradske predjele. Ovdje se može naići na povijesne izglede gradova, s vrlo lijepim promenadama kao u mjestima Boppard ili Bacharach, te predivni krajolici sa svojim uistinu jedinstvenim, strmo uzdignutim vinogradskim obroncima.

Tvrđave, dvorci i crkve

Rajnu na ovom području krasi 40 tvrđava i ruševina, što su ostaci prijašnjih malih državica. Prave rajnske utvrde nastale su većim dijelom u 13. ili 14. stoljeću. Danas su neke od njih u privatnom posjedu, kao tvrđava Katz u St. Goarshausenu.

Druge, kao primjerice zamak Klopp u Bingenu ili Reichenstein u Trechttingshausenu, te tvrđava Sooneck u Niederheimbachu, preuređene su u muzeje. A neke se pak koriste kao hotelski dvorci, kao primjerice dvorac Schönburg u Oberweselu ili zamak Gutenfels u Kaubu. Na dvorcu Marksburg u Braubachu, jedinoj neoštećenoj visokoj tvrđavi u srednjem toku Rajne, svoje sjedište ima Njemačko udruženje za očuvanje dvoraca. U ljetnim mjesecima tvrđave, dvorci i stare crkve služe kao koncertne pozornice.

Čista rajnska romantika

Njemačka romantika na području srednjeg toka Rajne jedno od svojih ishodišta nalazi u stijeni Loreley, čiji se izgled još i danas smatra vrlo neobičnim i zbog čega je odlazak na stijenu uvršten u službeni program posjeta stranih državnika.

Godišnje oko pola milijuna ljudi dođe pogledati čuvenu hridinu u St. Goarshausenu. Na stjenovitom platou nalazi se kamena skulptura, a malo niže u lučkom molu i brončana figura djevojke Loreley. K tomu, svake dvije godine jedna se atraktivna, mlada, dakako plavuša, proglašava Loreleyom.

Izmučena rijeka

Naravno da je u 20. stoljeću došlo do promjena, o kakvima romantičari prije 200 godina ni sanjati nisu mogli. Takve promjene su i UNESCO-ovim inspektorima kod dodjeljivanja predikata «svjetske baštine» otežavale odluku. Jer, Rajna je izmučena rijeka, izmaltretirana kemijom i otpadnim vodama. Ljupka mjestašca na njenoj obali vikendima su preplavljena dnevnim izletnicima, a u jesen tzv. ljubiteljima kuglanja.

Nigdje se po ulicama uz Rajnu u jednom danu ne skupi toliko mnoštvo ljudi kao u uskoj ulici «Drosselgasse» u Rüdesheimu.

Razvitak, a ne zatvaranje od svijeta

Dolinu srednjeg toka rijeke Rajne, s njenim tvrđavama, dvorcima, srednjevjekovnim mjestima i poznatim vinogradskim obroncima pod zaštitom UNESCO-a trebalo bi «čuvati i razvijati kao jedinstveni i nezamjenljivi kulturni krajolik».

Po prvi put u Njemačkoj nije odato priznanje jednom spomeniku, nego kulturnom krajoliku, kojeg treba unapređivati.

Predikatom «svjetska baština» dolini nije, dakle, stavljen zaštitni 'poklopac'. Naprotiv, u ovom se području nadaju povećanom broju turista, željnih kulture. Nakon niza godina tzv. turizma opijanja i ljuljuškanja, na redu je razvoj kulturnog turizma.