Zbrka oko novca bez novca

Zastupnik SDP-a, Davor Bernardić ukazuje kako se u Europi ionako za sada malo plaća elektroničkim novcem - mada bi bolji izraz bio "elektronički novčanik". Jer općenito je na starom kontinentu svakoj pojedinoj zemlji ostavljeno na volju da interpretira "smjernice" koje je postavio Bruxelles prije desetak godina - i utoliko su navike i način obračuna uvelike različite.

Elektronički novac - ili elektronički novčanik?

Na primjer, u Njemačkoj postoji sustav "GeldKarte" koji je na rubu promašaja i jedva da se uopće koristi. I Nijemci zapravo više vole trošiti novac koji nemaju. Naime, na GeldKarte se novac deponira - zato je pravilnije govoriti o "novčaniku" - i umjesto da se gnjavite sa sitnišem u džepu, dovoljno je ugurati karticu napunjenu novcem u čitač tamo gdje želite potrošiti taj novac. To znači da karticu morate "napuniti" svojim novcem - i da morate dobro paziti da kartica ne bude oštećena. Jer, na šalteru Središnje banke ima još nade čak i za novčanicu koja je završila u stroju za pranje rublja, u džepu od hlača - ali ako se ošteti čip umetnut na karticu, novac je nepovratno nestao.

Nevoljena "plastika"

I dok takav način plaćanja uživa golemu popularnost u Hong Kongu ili Singapuru, u Europi ti sustavi uglavnom vegetiraju. Mnoge zemlje, iako plaćaju istim novcem, uvele su svaka svoju platformu. U Francuskoj se zove Moneo, u Belgiji Proton, Chipknip je u Nizozemskoj, a Avant u Finskoj. Razmjere nepopularnosti najbolje ilustrira razvoj u Njemačkoj. Nakon što je uvedena stroga zabrana prodaje duhanskih proizvoda maloljetnicima, vlasnici automata za cigarete su potaknuti da na taj način cigarete uopće prodaju samo putem GeldKarte. Prodaja je praktično stala i pokušaj je brzo propao: jer ako ste već zaboravili svoje omiljene cigarete, onda je posve sigurno da ste zaboravili i napuniti tu "prokletu plastiku".

GeldKarte znači isto, ali nije isto što i Electronic Cash

Ali niti tu nije kraj zbrci: u Njemačkoj je GeldKarte najčešće ista kartica preko koje se odvija novčani promet posve drugog sustava - i koji se zove isto, ali na engleskom. A plaćanje putem "ec" - electronic cash je itekako raširen. Ali postoji golema razlika između ta dva sustava: ec-karticom se direktno opterećuje vaš tekući račun, baš kao da ste podigli novac na bankomatu. Unosom četverocifrenog broja se trenutno prebacuje iznos sa vašeg, na račun prodavača. To dakle nije kreditna kartica gdje se dug gomila i stiže na naplatu, nego pravi "elektronički novac". Milijuni eura svakog dana na taj način mijenjaju vlasnika. Ali prije svega u Njemačkoj: U Hrvatskoj su mnogi njemački turisti iznenađeni kada trgovac ne želi njihov novac odmah putem ec-kartice - nego kasnije, putem kreditne kartice.

Što su kreditne, što su depozitne, što su kartice za platni promet, plaćanje putem mobitela, terećenjem računa ili slanjem mjesečnih obračuna - kaos je potpun i svaka zemlja Europe praktično ima svoje bisere u novčanom poslovanju. Sve zemlje se i slažu kako bi trebalo uvesti više reda - i utoliko je doista najpametnije pričekati što će konačno biti dogovoreno.

Autori: Gordana Simonović, A. Šubić

Odg. ur.: Snježana Kobešćak