Zvijezde svjetskog teatra u Zagrebu

Najveća zvijezda ovogodišnjeg Festivala svjetskog kazališta zasigurno je talijanski redatelj koji već godinama radi u Norveškoj i koji se smatra jednim od najutjecajnijih europskih kazališnih umjetnika – Eugenio Barba. Uz Barbu u Zagrebu je ovih dana boravio i Krystian Lupa, poznati nastavljač poljske teatarske tradicije koju su duboko obilježili Kantor i Grotowsky, a posljednja dva dana programa rezervirana su za novi uvid u latvijsku scenu koju predstavlja Alvis Hermanis. No, prije nego što od izbornika festivala Dubravke Vrgoč i Ivice Buljana doznamo detalje o programu, jedan od osnivača manifestacije Vladimir Stojisavljević stavit će održavanje takvoga festivala u Zagrebu u širi kontekst: «To je dio jedne europske igre koja je od prestižne važnosti, koja kao mjesto kulturne ponude i za turiste i druge strance na neki način potvrđuje važnost tog mjesta na onome što se u Europskoj uniji računa kao mreža kulturnih događanja.»

Zastupljeni veliki kazališni majstori

Koselektorica programa Dubravka Vrgoč naglasila je da ovogodišnjim izborom gostiju festival dosljedno nastavlja svoju koncepciju reprezentativnosti te je podsjetila na majstore koji su nastupili u proteklim dvama izdanjima: «Luc Bondy, Edmuntas Nekrosijus, Thomas Ostermeier, Joseph Nadj, Pjotr Fomenko, Robert Lepage… Dakle, oni redatelji koji danas određuju smjerove suvremenog europskog pa i svjetskog teatra, redatelji čije su predstave prije ili nakon Zagreba prisute na velikim europskim i svjetskim kazališnim festivalima.»

I dalje slijedeći htijenje da predstave umjetnike autorskog kazališta, ovogodišnji izbor su Vrgoč i njezin kolega Ivica Buljan temeljili na dovođenju radova koje potpisuju redatelji koji do sada nisu gostovali u Hrvatskoj: «U prvom redu to je Eugenio Barba – autor koji je drastično utjecao na tokove svjetskog kazališta posljednja tri desetljeća. Njegov antropološki teatar učinio je bazu onoga što se kasnije u postdramskom kazalištu nazivalo velikom revolucijom. Radi se o otkriću da se određene društvene pojave i fenomeni, odnosno svakodnevni život prikazuju na visoko estetski rafiniran način. Kao malu digresiju želio bih povezati Barbin rad s novom predstavom Alvisa Hermanisa, odnosno ukazati na elemente kroz koje se vidi Barbin utjecaj na Hermanisa. Hermanis, naime, živi vrlo sličnu sudbinu poput naših umetnika i on je odlučio na jednom dokumentarnom materijalu – životu latvijskih umirovljenika – napraviti predstavu», objašnjava Buljan.

Antopologija na početku i na kraju

Namjerno rasporedivši program tako da ga otvori legenda antropološkog teatarskog pristupa Barba, a zatvori Hermanisova istovremeno antropološka i socijalno angažirana predstava, selektori su u središe luka stavili poljsko kazalište koje zastupa nastavljač Kantora i Grotowskog – Krystian Lupa. «Lupa je s jedne strane njihov učenik, ali s druge strane on pripada i onoj u nas manje poznatoj struji repertoarnog poljskog kazališta. Ono je kod nas manje poznato, no bilo je iznimno značajno u Europi. Njega bi se moglo nazvati velikim filozofom europskog kazališta, ali s druge strane i autorom takozvanog magičnog istočnoeuropskog realizma», naglašavaju selektori Vrgoč i Buljan.

Veliko zanimanje izazvao je i takozvani «informance» staroga znanca zagrebačke publike Dragana Živadinova koji je na sebi svojstven način predstavio novu fazu projekta Kozmokinetičkog kabineta Nooordnung, a večerašnji dio programa rezerviran je za Pippa Delbona o čijem radu Buljan kaže: «Mi smo kroz Eurokaz bili među prvima u Europi upoznati s avangardnom talijanskom kazališnom scenom. Od Dubrovačkih igara do danas hrvatsko je kazalište ostalo zakinuto za neka velika imena tog područja, a mislim da se u toj liniji može vidjeti i rad Pippa Delbona kao autora koji definitivno pripada novom kazalištu, ali njegova poetika je bazirana na općenitim iskustvima talijanske kulture», zaključio je selektor Buljan koji je na kraju predstavljanja trećeg Festivala svjetskog kazališta zajedno sa svojom kolegicom Dubravkom Vrgoč još jednom podvukao važnost takve manifestacije koja je, uz to što je odličan okidač za početak nove kulturne sezone, i mjesto gdje studenti dramskih umjetnosti i mlađa generacija kazališnih umjetnika mogu doći do spoznaja o aktualnim trendovima na međunarodnoj sceni.