1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Čovek koji je hteo da ubije Hitlera

20. jul 2011.

20. jul u Nemačkoj je Dan sećanja na Klausa Šenka fon Štaufenberga. Na taj dan 1944. godine propao je atentat na Hitlera koji je on pokušao. Državni udar nije uspeo, a zaverenici su pogubljeni.

https://p.dw.com/p/11zxO
Klaus Šenk fon Štaufenberg
Klaus Šenk fon ŠtaufenbergFoto: dpa

Štaufenberg ne samo da je bio centralna figura pokreta otpora unutar Vermahta, već je na sebe preuzeo i odgovornost da ubije tiranina, čime je hteo da spasi Nemačku od propasti.

Grof Klaus Šenk fon Štaufenberg rođen je 15. novembra 1907. u Jetingenu, između Ulma i Augzburga, južno od Dunava, u plemićkoj porodici. Njegov otac služio je u gardi virtemberškog kralja, a mladi Štaufenberg takođe se odlučio za poziv oficira.

Sa 19 godina Štaufenberg se priključuje konjičkom puku u Bambergu. Zatim odlazi u konjičku školu u Hanoveru, potom na vojnu akademiju u Berlinu. I uvek je jedan od najboljih. Na početku podržava nacional-socijalizam i Hitlera koji obećava istupanje iz Versajskog ugovora iz 1919. Većina Nemaca doživljava Versajski ugovor kao ponižavajući. Kada je 1938. u Nemačkoj počelo spaljivanje sinagoga, Štaufenberg počinje da menja mišljenje.

Plan „Valkira“

Hitler neposredno nakon atentata
Hitler neposredno nakon atentataFoto: dpa

Po izbijanju Drugog svetskog rata, on služi kao major u Francuskoj, Poljskoj, Rusiji. Prijavio se za službu na frontu kako bi, kako je napisao, „izašao iz ludnice“. Gledajući ubijanje Jevreja na istočnom frontu, postao je ljuti protivnik Hitlera. Ali on je još uvek pod vojničkom zakletvom i još nosi uniformu Vermahta.

Tokom jedne operacije u Africi Štaufenberg je izgubio oko i desnu ruku. Ubrzo, kao ratni invalid, dobija posao u kancelariji - i sada ima pristup Firerovom sedištu. Tu mu je sinulo: da bi se Nemačka spasila, Hitler mora da umre. Svoj tajni plan nazvao je „Valkira“. Zajedno sa članovima „Krajsauerovog kružoka“, jednog civilnog pokreta otpora, Štaufenberg priprema atentat na Hitlera. Izvodi ga 20. jula 1944, u 12 časova i 42 minuta.

Štaufenberg postavlja bombu u Hilterovom sedištu, takozvanoj „Vučjoj jazbini“. Kada je bomba eksplodirala, on je već sedeo u avionu za Berlin. Veruje da je diktator mrtav i ne zna da je Hitler preživeo. Hitler potom drži govor na radiju, kao dokaz da je i dalje živ.

Hapšenje i streljanje

Ministar propagande Jozef Gebels osuđuje atentat u radijskom govoru: „Počinjen rukom zločinca, u društvu ambiciozne, beskrupulozne klike najamnika i kockara, digao je ruku na život koji je najvredniji od svih života na Zemlji, u nameri da ga ugasi“, izgovorio je tada Gebels.

Ne znajući ishod, Štaufenberg pokušava da sprovede državni udar u delo, ali uzalud, jer su se ključni saveznici predomislili i odustali. Iste noći, Hitlerovi ljudi ga hapse i streljaju, zajedno sa ostalim članovima pokreta otpora u dvorištu Bendlerbloksa, zgradi današnjeg Ministarstva odbrane u Berlinu.

Posle Štaufenbergove smrti, njegova porodica je uhapšena. Roditelji, braća, rođaci - završili su u koncentracionom logoru ili su pogubljeni. Štaufenbergov leš je spaljen, a pepeo rasut.

Autori: Rihard Fuks / Tijana Milunović
Odgovorni urednik: Ivan Đerković