1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Đurđevdan u Gori

Refki Alija7. maj 2007.

Djurdjevdan, paganski običaj koji slave pripadnici svih zajednica u prizrenskom regionu, posebno se obelezava u Gori, delu opštine Dragaš, na tromeđi sa Makedonijom, Albanijom i Kosovom.

https://p.dw.com/p/BANG

Žitelji 18 goranskih sela iako najveći broj njih živi van rodnog kraja, jer uglavnom rade kao ugostitelji kako na prostoru bivše Jugoslavije tako i u inostranstvu, dolaze za ovaj dan "kući" da se sretnu sa svojima i provesele se, da ime dece ne zaborave svoje korene a mladi upoznaju svoje buduće životne saputnike.

Na mestu Vlaška, u selu Vranište, okupilo se juče više hiljada najviše mladih. Devojke obukle tradicionalnu svečanu nošnju a kada se zasviralo u zurle i gočeve zaigralo se oro.

Fejzo Kamberi, naš dugogodišnji kolega, pojašnjavajući šta za žitelje Gore znači Đurdjevdan kaže: "Đurđevdan se ovde slavi kao dan ljubavi, cveća, prijateljstva i pomirenja. To je dan kada se najveći broj devojaka i momaka zaljube i kasnije to okončaju bračnom vezom."

Arun Bera je sa porodicom došao iz jednog od devet goranskih sela u Albaniji i kaže da je ovde mnogo naprednije ali da su poceli da se gube tradicionalni običaji koje oni još upražnjavaju.

Bajram Rašiti je specijalno za ovaj dan došao iz Novog Sada: “Danas sam doputovao iz Novog Sada i još nisam bio kući. Ostanemo ovde par dana i vraćamo se natrag. Ovde se danas okupilo mnogo naroda, ali će oni za desetak dana otići odavde. U julu i avgustu se vraćaju da naprave svadbe a na jesen se na prste mogu izbrojati oni koji ovde ostanu”

“Zovem se Ragib Šaćiri. Rodom sam iz sela Baćka a dolazim iz Prota odavde udaljenog 300 kilometara. Đurđevdan je jedinstveni dan i nastojimo da ga iskoristimo što bolje možemo. Dolazimo ovde jer se vraćaju neke normalnije okolnosti. Slobodnije se možemo kretati a možemo slobodno da dolazimo i sa srpskim tablicama. Za sada sam zadovoljan i daj Bože da tako i bude”

Starina Muhamed Abdi je sa suprugom došao ovde, kako kaže, na teferič: “Lepo nam je, družimo se. Ja sam optimista i mislim da je sada bolje nego što je bilo ranije. Bolje su komunikacije i više se okupi naroda. Dugo sam kao poslastičar živeo i radio u Novom Sadu a sada kao penzioner živim u Prizrenu”

Na mladima svet ostaje a oni ovde treba da nađu svoje saputnike. “Ja sam iz Beograda gde živim došla sepcijalni za ovaj dan u svoj kraj. Ovde je super, svi su naši” - kaže Mirsada Abdula

Alma Kamberi koja živi u Sarajevu je jos određenija: “Lepo je ovde doći nakon godinu dana. Jako mi se sviđa, ima puno naših momaka i mislim da je bolje da se udam ovde za nekoga nego negde tamo….”

Đurđevdan se u Gori slavi više dana i svaki dan u nekom drugom selu. Karakteristična je Džambala koja se organizuje u selu Zli Potok.

Momci se, naime, odevaju u žensku nošnju i organizuje se prava pozorišna predstava.

Kako podsecaju meštani Zlog Potoka, pošto su svojevremeno Turci u vojsku uzimali samo mušku decu, seljani su se dosetili pa kada muško dete malo više odraste odevali ga u žensku nossnju. I tako dok mu ne prodje vreme da obuče uniformu. U tu čast i danas – gotovo sto godina od povlačenja Turaka sa Balkana - u Zlom Potoku se uz Đurdjevdan obeležava i Džambala.