1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Šta mogu da učinim za zaštitu klime?

5. jul 2021.

Manje leteti avionom, jesti manje mesa, manje voziti auto. Može li odustajanje pojedinca od nekih stvari dati doprinos globalnoj zaštiti klime? Kako stvari stoje između individualne nemoći i kolektivne snage.

https://p.dw.com/p/3w1AS
Russland Klima l Stadtverkehr in Novosibirsk
Foto: Kirill Kukhmar/TASS/dpa/picture alliance

Kina i Sjedinjene Američke Države su prema bazi podataka Evropske unije EDGAR (Emissions Database on Global Atmospheric Research) najveći zagađivači atmosfere ugljen-dioksidom. S obzirom na tu činjenicu mnogi ljudi ne samo u Nemačkoj pitaju se ima li u takvim okolnostima uopšte smisla odricati se nečega i smanjivati emisiju ugljen-dioksida.

Potsdamski istraživač klime Stefan Rahmštorf, član naučnog veća prosvetiteljske platforme „klimafakten.de", te argumente koji se često čuju smatra nelogičnim. „Jasno je da bi čovek mogao svet podeliti u pedeset skupina, od kojih svaka izaziva dva posto emisije – može li se onda iz toga zaključiti da niko ne treba ništa poduzimati?" – pita on u blogu naučnog medija „Spektrum".

Ekološki otisak

Ako se radi o osobnom doprinosu onda ima smisla upoređivati emisiju CO2 po glavi stanovnika. U tomu je SAD 2019. bio daleko na prvom mestu s 15,52 tone po glavi stanovnika. U Kini je ta vrednost iznosila 8,12 tona, a u Nemačkoj 8,5 tona. Prosek čitavoga sveta iznosi malo ispod pet tona po glavi stanovnika.

Ta tendencija se pokazuje i kod ekološkog otiska po osobi. Tom merom se izračunava kolika površina je potrebna jednom čoveku da bi pokrio svoje potrebe za resursima.

Kriterijumi su među ostalim poreklo i vrsta hrane koja se troši, mobilnost i uslovi proizvodnje potrošnih dobara. U SAD-u je to prosečno osam hektara po stanovniku, u Nemačkoj 4,7 hektara, u Kini 3,7 hektara.

Upoređivanje Nemačke, Kine i SAD-a pokazuje da nizak individualni ekološki otisak ne može biti argument da se mere za zaštitu klime prepusti drugima. Jer, možda 11,5 milijardi tona štetnih gasova koje emituje Kina ne izgleda puno ako se uzme u obzir broj stanovnika te zemlje. Ali, u apsolutnim brojkama je Kina prema EDGAR-u najveći zagađivač gasovima koji izazivaju efekt staklene bašte, ona emituje više nego dvostruko više štetnih gasova od SAD-a (5,1 milijardu tona).

Treba li ograniciti letenje?
Treba li ograniciti letenje?Foto: Jens Kalaene/dpa/picture alliance

Svi imaju obavezu

Ipak, ne može se samo na njih svaliti obveza delovanja. Portal klimafakten.de je izračunao: „Čak i kad Kina i SAD od danas ne bi emitovali ni jednu tonu ugljen-dioksida, emisija u ostatku sveta bi bila toliko velika da bi do 2050. ukupna emisija bila veća nego što je dopušteno kako bi se postigao cilj od maksimalnog zagrevanja od 1,5 stepen Celzijusa."

Više od polovine godišnjih emisija dolazi iz ostalih zemalja. Zaključak ovog portala zato glasi: „Svi moraju učestvovati."

Udeo privatnih domaćinstava

S obzirom na veliko emitovanje CO2 po glavi stanovnika u Nemačkoj pitanje sopstvenog trošenja resursa dobija i na političkom značenju. Jer, od ukupno 740 miliona tona emitovanja štetnih gasova za klimu 2020. godine oko 90 miliona tona potiče iz privatnih domaćinstava. U to su uključeni na primer grejanje, kuvanje i struja za tehničke aparate.

Da bi se postigli zacrtani ciljevi o zaštiti klime ovaj sektor ima važnu ulogu, kao i promet, na koji je prošle godine otpalo 146 miliona tona štetnih gasova (oko 20 posto). Najveći zagađivač je i dalje energetika s 221 milion tona. U Nemačkoj ima puno inicijativa koje podstiču potrošače da smanje potrošnju energije. Najvažnije u tomu je CO2-računalo Savezne ustanove za zaštitu životne sredine.

Konzumiranje mesa i letovi

Na temelju toga je jedna ekipa s Tehničkog brandenburškog univerziteta izračunala da bi u zgradama moglo biti ušteđeno šest posto energije za grejanje kad bi se temperaturu u stanovima smanjila za jedan stepen.

I kod potrošnje struje u privatnim domaćinstvima postoji još velik potencijal štednje. Po navodima Saveznog ministarstva za zaštitu sredine u celoj zemlji bi moglo biti smanjeno godišnje emitovanje CO2 za oko 15 miliona tona, a to znači i uštedu od oko 10 milijardi evra, ako bi se sopstvena potrošnja svesno smanjila.

Da li jedemo previse mesa?
Da li jedemo previse mesa?Foto: Daniel Kubirski/dpa/picture alliance

Još jedna oblast u kojoj bi pojedinac mogao dati svoj doprinos zaštiti klime je transport koji je prošle godine emitovao 146 miliona tona štetnih gasova. Po navodima Tehničkog univerziteta jedan let od Frankfurta na Kanarska ostrva i natrag emituje toliko štetnih gasova koliko vožnja automobila tokom cele godine.

Važna je i prehrana. Kad bi Nemci svoju godišnju potrošnju mesa smanjili s 88 kilograma na 46 kilograma po osobi, to bi smanjilo emitovanje CO2 s 15 miliona tona na oko osam miliona tona. To je izračunalo Nemačko društvo za prehranu i objavilo u svom „Atlasu mesa 2021".

Nemoć pojedinca

Pomažu li dakle odustajanje od mesa i vožnje automobilom u borbi za održivost klime? Doprinos svakog pojedinca je važan i ne može se umanjiti ukazivanjem na najveće zagađivače.

Ipak, individualne mere tek u određenom političkom kontekstu pokazuju delovanje koje bi moglo voditi stvarnoj promeni. „Koje proizvode pojedinac svesno ne kupuje to se često ne registruje", kaže Robi Endru, naučnik na institutu za istraživanje klime CICERO u Norveškoj u razgovoru za DW. Najdelotvornije je uveriti političare na vlasti da je to važna tema za društvo. Zato su presudni pokreti kao što je „Petak za budućnost" (Fridays for Future).

Za osnivača i predsednika mreže „Mreža globalnog otiska" (Global Footprint Network) Matisa Vakernagela je zaštita klime sopstvena zaštita. „Čekanje na Kinu ili SAD ne pomaže", kaže on u razgovoru za DW. „Bolje je sopstveni čamac prilagoditi klimi i time povećati sopstvene šanse za budućnost."

Pratite nas i na Fejsbuku, preko Tvitera, na Jutjubu, kao i na našem nalogu na Instagramu