1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Šulc maršira, konzervativci zbijaju redove

4. februar 2017.

Već se govori o „fenomenu Šulc“ – čak polovina Nemaca bi volela da novi lider socijaldemokrata postane kancelar. To je nateralo konzervativni tabor da, makar retorički, okonča zađevice između Minhena i Berlina.

https://p.dw.com/p/2Wxwp
Berlin SPD PK Martin Schulz Kanzlerkandidatur
Foto: Getty Images/S. Loos

Ovoliko pomirljivih tonova odavno se nije čulo iz usta predsednika Hrišćansko-socijalne unije (CSU) i bavarskog premijera Horsta Zehofera. „Jaka kancelarka je u našem interesu. Angela Merkel ne samo što prvoklasno reprezentuje Nemačku, već je i na međunarodnom nivou vodeća", rekao je Zehofer nedavno za nedeljno izdanje tabloida Bild.

Zađevice između sestrinskih stranaka – zaboravljene i oproštene? Signali mira iz Bavarske – toga dugo nije bilo. Poslednji meseci su bili obeleženi sukobima, ponižavanjem, uvredama i trzavicama oko „gornje granice" kada je reč o broju izbeglica kojima bi Nemačka trebalo da pruži gostoprimstvo.

Sada šef CSU kaže: „Unija je politička porodica". To je tako bilo i za vreme svađa, samo što to dugo niko nije izgovorio. Kancelarka će se obradovati. Posle sastanka koji će se održati 5. i 6. februara, nju bi i bavarska sestrinska stranka zvanično trebalo da proglasi za zajedničku kandidatkinju Hrišćansko-demokratske unije (CDU) i CSU za kancelarku. Dugo se sumnjalo da će taj sastanak uopšte biti održan.

Strah od Šulca

No, izgleda da se bavarska stranka opametila, i to iz sasvim pragmatičnih razloga. Za CSU može da se glasa samo u Bavarskoj. Tamo nema CDU. Baš kao što ni CSU nema u drugim saveznim pokrajinama. Sestrinske stranke su, dakle, neodvojivo međusobno povezane, i tako mora ostati ako one na predstojećim izborima za Bundestag 24. septembra budu htele da se nađu na čelu nove vlade.

Njihov primat sada deluje ugroženo. Pojava harizmatičnog Martina Šulca na čelu Socijaldemokrata - najveće rivalske stranke i trenutnog partnera u vlasti – izazvala je pravu pomamu. U poslednjem ispitivanju javnog mnjenja koje je objavio javni servisa ARD, čak 50 odsto Nemaca kaže da bi htelo da Šulc postane kancelar, dok je za Merkelovu svega 34 odsto. SPD beleži ogroman rast popularnosti i stotine, prevashodno mladih, učlanjuju se u stranku.

Doduše, konzervativci su i dalje jači kao partija i mogli bi da računaju na 34 odsto podrške, dok bi danas za SPD glasalo 28 odsto ljudi. I to je ogromna zasluga Martina Šulca za kojeg se čini da će revitalizovati levičarski duh socijaldemokrata. Kako piše Ahener cajtung, izgleda da je Šulc popunio „rupu na tržištu", dok Hafington post govori o „umoru građana od Merkelove". Pre dolaska Šulca na čelo partije razlika između dve najveće stranke iznosila je između 15 i 17 procenata u korist demohrišćana.

Deutschland Merkel und Seehofer
Merkelova i Zehofer su, uprkos svađama, upućeni jedno na drugoFoto: Getty Images/S. Gallup

Da bi posle izbora 24. septembra Šulc postao kancelar, njegova stranka i ne mora prestići CDU/CSU. Teoretski je moguća i leva koalicija sa Levicom i Zelenima, dve stranke koje trenutno uživaju po osam odsto podrške. Zato generalni sekretar bavarskih konzervativaca Andreas Šojer, inače poznat po britkom jeziku, Šulca naziva licem „levičarskog fronta", a „levica" je u njegovom vokabularu bezmalo psovka. Jasno je, CDU i CSU nemaju izbora osim da zakopaju ratne sekire.

Broj izbeglica – sporno pitanje

Spor CDU i CSU se zakuvao oko izbegličke politike Angele Merkel. Kada je u jesen 2015. u Nemačku došao ogroman broj izbeglica, iz Bavarske se začulo gunđanje. Većina pridošlica je došla preko Balkanske rute. A ona se završava na Nemačkoj granici – uglavnom u Bavarskoj. Vlasti u toj saveznoj pokrajini, na čijem čelu su se u proteklih 60 godina neprestano nalazili premijeri iz CSU, bile su zatečene i preopterećene. Premijer Horst Zehofer je od samog početka kritikovao poruku dobrodošlice koju je izbeglicama uputila Angela Merkel.

Zehofer je potom doveo sukob do eskalacije. Sve se vrtelo oko pojma „gornje granice", a njegov zahtev je bio da ona sme da iznosi najviše 200.000 izbeglica godišnje. Merkelova nije mogla, ni htela, da to podrži. Zehofer je stalno insistirao na svojim pozicijama, pa i u razgovorima sa kancelarkom, nabusito, uz oštre parole i ne manje oštre gestove. Čak je pretio da će tužiti Saveznu vladu Ustavnom sudu, iako njegovi ministri sede u toj vladi.

Sukob je kulminirao kada je Merkelova gostovala na kongresu CSU 2015. Dok je kancelarka, bez mikrofona, stajala pored Zehofera koji je bio za govornicom, on je verbalno išamarao zbog njene izbegličke politike, i to tako žestoko da je posle toga među njima zavladalo ćutanje – koje je dugo potrajalo. Merkelova i Zehofer su prestali da se međusobno posećuju na manifestacijama svojih stranaka.

Ali Horst Zehofer ne bi bio Horst Zehofer kada ne bi bar malo podbadao. On je najavio da će narednih nedelja CSU razraditi sopstveni program za izbore za Bundestag, takozvani „Bavarski plan". A u njemu će, tvrdi on, sigurno biti i pojam „gornje granice". Još je nejasno koliko je to on ozbiljno mislio. Osim toga, zna se i da su Bavarci i 2013. imali jedan takav „Bavarski plan", pa su se ipak prilagodili planovima moćne CDU kada su ulazili u vladu.