1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Ženama zabranjena „provokativna“ odeća

2. april 2014.

U Ugandi je ženama nedavno zabranjeno da nose „provokativnu“ odeću. I u mnogim drugim afričkim zemljama žene ne smeju same da biraju odeću. Za učestala seksualna zlostavljanja, navodno su same krive.

https://p.dw.com/p/1BZug
Afrika Frauen im Minirock
Foto: Paballo Thekiso/AFP/Getty Images

„Ne dirajte mi kratku suknju!“, stajalo je napisano masnim slovima na jednom transparentu. „Moje telo pripada meni!“, pisalo je na drugom. Stotine žena su krajem februara u glavnom gradu Ugande, Kampali, protestovale protiv Zakona o zabrani pornografije koji je usvojila vlada. Taj Zakon ženskoj populaciji zabranjuje nošenje „provokativne“ odeće. „Sve što je iznad kolena – zabranjeno je. „Ako neka žena nosi mini suknju, uhapsićemo je“, upozorio je ministar za etiku u Ugandi Simon Lokodo. Većina stanovništva ne razume Zakon koji je prvobitno imao za cilj da suzbije dečiju pornografiju u toj zemlji. Sada se odjednom praktikuje da se devojčicama na ulicama Ugande silom skidaju mini suknje, na nekim mestima se oskudno obučenim ženama ne dozvoljava ulazak u policijske stanice ili u pošte.

„Žene iz Ugande i kompletno naše društvo bačeni su 200 godina unazad“, komentariše Zakon Rita Akiro Lakor iz organizacije „Uvonet“ koja se bori za prava žena. Vlada pokušava da ponovo preuzme kontrolu nad ženama, da im oduzme moć i obnovi patrijarhalne strukture iz prošlosti. Lakor međutim sumnja u uspeh Zakona.

Do sada je, kaže, potpuno nejasno šta vlada podrazumeva pod „provokativnom“ odećom. Kada je suknja kratka, a bluza oskudna? „Vladi će biti teško da u celoj zemlji sprovede novo pravilo, pored ostalog i zbog toga što ćemo uložiti žalbu na Zakon, a nadam se da će to uraditi i druge organizacije.“

Sudan, Svazilend, Nigerija – stroge kazne

Afrika Textilindustrie
Žena mora da bude obučena tradicionalnoFoto: picture-alliance/dpa

U Ugandi je pravni oblik Zakona o zabrani pornografije još uvek sporan. U drugim delovima Afrike se prekršaji zbog nepoštovanja pravila o nošenju odeće strogo kažnjavaju. Prema navodima „Amnesti internešnel“, neka žena u Sudanu može da bude kažnjena sa 40 udaraca bičem ako nosi pantalone ili ako nije pokrila kosu. U Svazilendu je nošenje mini suknje i pantalona zabranjeno od 2012. Žene koje prekrše Zakon rizikuju da budu osuđene na šestomesečnu zatvorsku kaznu. U milionskoj metropoli Lagos na jugu Nigerije, državnim službenicama od pre nekoliko sedmica takođe preti zatvorska kazna ako na posao dođu „neprikladno“ obučene.

Većih protesta protiv pravila o nošenju odeće za žene u Nigeriji, međutim, nema. U Lagosu su u ispravnost Zakona ubeđeni pre svega muškarci: „Mnoge žene zloupotrebljavaju slobodu i pokazuju se oskudno obučene. Moramo da sačuvamo našu čast i zato podržavam Zakon“, smatra Habibat Kunle, koji već 20 godina radi za vladu. Isto to misli i Latef Harun: „Žene koje pokazuju svoje telo ne spadaju u naše društvo. Delovi ženskog tela jednostavno su sveti i zato bi trebalo da može da ih vidi samo suprug.“

Pravila o oblačenju – kulturno poželjna

U toj zapadnoafričkoj zemlji na mnogim mestima važe religiozna pravila, objašnjava Džejn Osagi iz istraživačke grupe UN reproduktivna prava. Muslimanske žene u Nigeriji nose marame, ženska populacija u južnom području u kojem uglavnom žive hrišćani, tradicionalno nosi odeću koja pokriva telo. Zato su pravila kao u Lagosu sa kulturološkog aspekta poželjna. „Uopšte ne želim da se naše žene i devojčice oblače kao žene u zapadnom svetu i da postanu seksualni objekti.“ Uprkos tome, svaka žena sama mora da odluči koja odeća joj odgovara, navodi dalje Osagi. Zato ona smatra da je odluka da se određeni odevni predmeti uklone iz javnosti, pogrešna: „Svoju ćerku ne bih ohrabrivala da nosi mini suknju, ali joj to zakonom ne bih ni zabranila.“

Pet hiljada kilometara dalje, mlade devojke ne mogu ni da zamisle da u njihovom ormaru nema mini suknje. Ipak, žene koje se u javnosti pokažu oskudnije obučene, moraju da računaju sa verbalnim zlostavljanjem ili nečim još i gorim. U Johanesburgu su ranije zabeleženi napadi u kojima su oskudnije obučene žene omalovažavane ili čak prisiljavane da skinu svu odeću, osim donjeg rublja.

Maputo Mosambik Frauenrechte Demonstration
Protesti za prava žena poput ovog u Mozambiku su retkiFoto: DW/L. Matias

Savetnica UN za prava žena, Anu Pilaj, objašnjava zašto u Južnoafričkoj Republici nošenje mini suknje izaziva toliko uzbuđenje: „Moderno shvatanje žene kao ravnopravnog, samostalnog bića ne prihvataju sve društvene klase. Mnogi južnoafrički muškarci ignorišu napore vezane za emancipaciju i smatraju da je obaveza žene da se uda, rađa decu i bude poslušna“, kaže Pilaj. Ako je potrebno, ta poslušnost se može postići i nasiljem. Međunarodna policijska agencija Interpol polazi od toga da je u Južnoafričkoj Republici svakih 17 sekundi neka žena prisiljena na seksualni odnos. Izgovor počinilaca obično glasi da ga je na akt navela provokativna odeća žene. Dakle, za visoku stopu silovanja žena su, po toj logici, krive same žene.

„To je naravno apsurdno. Rezultati istraživanja pokazali su da se žene zloupotrebljavaju, bez obzira na to koje su starosne dobi i kako su obučene“, kaže Krista Štole iz organizacije za zaštitu prava žena „Frauenrecte“. Međutim, u mnogim afričkim zemljama se ti mitovi o silovanju koriste kao izgovor za dalja seksualna zlostavljanja i da bi se ženama uskratilo pravo da same odlučuju. „To se ni u budućnosti neće promeniti“, kaže Štole, „sve dok se žene ne uključe u rešavanje problema“.

Autori: Kristijan Roman / Belma Šestić
Odgovorni urednik: Ivan Đerković