1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Život na lutajućoj granici

8. avgust 2018.

Ograde, patrole, granice koja se pomera – tako izgleda između Gruzije i međunarodno nepriznate Južne Osetije tačno deset godina nakon rata. Reporterka DW u poseti ljudima kroz čije imanje prolazi granica.

https://p.dw.com/p/32nIv
Foto: picture-alliance/epa/Z. Kurtsikidze

Kada je Ilija Bervašvili stupio na svoje žitno polje, pomerila se plava tačkica na njegovoj aplikaciji iza isprekidane linije. Ali, niko ne treba da veruje aplikaciji na mobilnom telefonu kada se radi o ovoj granici. Jer, stvari su mnogo komplikovanije nego što to izgleda na Guglovoj karti.

Poljoprivrednik pokazuje zeleni znak koji se nalazi tačno na njegovoj zemlji. U pitanju je „državna granica“ između teritorije pod kontrolom Gruzije i regiona Južne Osetije. Ovaj region je u celom svetu priznalo samo pet država. Jedna od tih zemalja je naravno Rusija koje podržava i brani Južnu Osetiju.

Gruzija ovu granicu pre svega vidi kao „liniju okupacije“. Granica na mnogim mestima nije obeležena i poznato je da se pomera. Ovde, u selu Ditsi, postoji samo mala zelena ograda. A ni sa jedne ni sa druge strane nema ničega.

Granica guta zemlju

„Oni su direktno iza moje zemlje“, kaže Ilija, misleći na ruske graničare. Oni patroliraju duž njegovih polja, odmah pored znaka. „Radim na svoj svojoj zemlji. Oni mi ne smetaju, ali patroliraju iza mog imanja.“ Dok pomera kapu od padobranskog platna kaže: „Ako kažu 'zdravo' i sa mnom razgovaraju i ja im odgovorim.“

Georgia Ditsi
Ilija BervašviliFoto: DW/E.Sherwin

Ilija je ranije radio u gruzijskoj policiji, a već 15 godina se bavi poljoprivredom. Pored toga što uzgaja žitarice, ima i kruške, orahe, vinograd i maline. Kokoške se šetaju po dvorištu ispred njegove kamene kuće. Zemlja je u porodičnom vlasništvu generacijama. Granica koja se pomera je već progutala deo njegove zemlje. No, ono što ga mnogo više opterećuje je psihički pritisak zbog rata.

Napetosti između Rusije i Gruzije eskalirale pre tačno deset godina. Radilo se o otcepljenim regionima Abhaziji i Južnoj Osetiji. Kada je Gruzija preuzela kontrolu nad glavnim gradom Južne Osetije, Činvalijem, Rusija je odgovorila tenkovima i napadima iz vazduha, a to je pravdala zaštitom ruskog naroda u regionu.

„Bio sam kod kuće. Nije nimalo bilo jednostavno sve to posmatrati, jer bombardovali su sve oko nas“, objašnjava Ilija. Šest granata je palo na njegova polja. „Još uvek možete videti kuda su se raspršili geleri“, priča i pokazuje na električni stub.

Strah od zatvora i novčanih kazni

Ilijina majka, Venera Edišerašvili, odmara na drvenoj stolici pred kućom. Ova 84-godišnja baka priča kako je u ratu ubijen jedan od trojice njenih sinova. „Ponekad noću ne mogu da spavam jer strahujem za mog sina. Bojim se da će oni doći.“

Ilijini odlasci u polja su potencijalna opasnost. „Napetost se oseća stalno. Ako pređeš granicu, mogu da ti naplate kaznu, mogu da te strpaju u zatvor. Ako pak naše životinje pređu granicu, mogu da ih uzmu... Oni hodaju uokolo i govore šta kome pripada. Idu naoružani i sa psima – i to je ono što te psihički opterećuje.“

Georgien Russland Krieg 2008
RUski tenkovi u Gruziji u avgustu 2008. godineFoto: Uriel Sinai/Getty Images

Poznavaoci situacije pak kažu da je sporna linija razgraničenja stabilna. Erik Heg, predsedavajući posmatračke misije EU u Gruziji, opisuje faktičku granicu kao „otvrdlu“ jer se postavlja sve više ograda. Ovaj proces smanjuje u nekim slučajevima privatne posede, deli porodice i ograničava slobodu kretanja.

Kada kaže da je granica „relativno stabilna“, Heg misli na to da se duž granice ne puca. EU koristi pojam Administrative Boundary Line kako bi opisala granice između Gruzije i otcepljenih regiona. Ali, to što se u neposrednoj blizini granice nalazi veliki broj naoružanih ljudi je dovoljan razlog da se situacija nadzire, kaže Heg. „Zbog toga je tu oko 200 posmatrača 24 časa dnevno.“

Misija EU patrolira područjem od 2008. Uspostavljena je i telefonska linija za hitne slučajeve za obe strane u konfliktu. Samo protekle godine je duž granice uhapšeno više od 150 ljudi, izvestili su posmatrači EU.

Lado Bitšašvili radi u ogranku Hjuman rajts voča u gruzijskom gradu Gori. Ubeđen je da i nakon deset godina od sukoba sve strane u ovom konfliktu moraju pažljivo jedne s drugima. „Jedan incident može ovaj zamrznuti konflikt da dovede do ključanja. Stoga je veoma važno da sve strane vode računa da ne dođe do eskalacije.“

Malo nade

Ilija i njegova majka Venera u selu Ditsi su, kako Venera kaže smejući se, „neplaćeni graničari“. Telefon EU je tu u slučaju da se nešto dogodi, nastavlja da se šali ova baka. Ilija je odlučan u nameri da sačuva svoj posed. „Ovo je moj komad Gruzije. Ovo je moj deo otadžbine“, kaže on. „Neću ni za koga da pravim ustupke. Dok živim ruska čizma neće stati na ovo tlo.“

Georgia Ditsi
Venera EdišerašviliFoto: DW/E.Sherwin

Iako su i dalje prisutne mnoge neizvesnosti koje rat nosi, postoji naznaka da se stvari u Ditsiju kreću napred. Zbog rata je prekinuto snabdevanje vodom iz Južne Osetije, ali od pre tri godine vlasti su dovele vodu u ovo mestoiz obližnje reke. Takođe su postavljene i cevi kojima voda ide direktno do poljoprivrednih dobara.

Kroz Ilijino polje teče potočić. On stoji i kaže: „Uskoro će roditi maline.“

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android