1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

12 miliona ničijih državljana

31. avgust 2011.

UN pokušavaju da reše problem diskriminacije miliona ljudi bez državljanstva. Ove godine se obeležava pola veka Konvencije koju je do sada ratifikovalo svega 37 od 193 zemalja sveta.

https://p.dw.com/p/12QDy
Kako do državljanstva?Foto: Picture-Alliance /dpa

Porodica Ise Abdula Farajsa već generacijama živi na periferiji Najrobija. Njegov pradeda je pre više od stotinu godina bio vojnik britanske armije u današnjem Sudanu, a potom se naselio u Keniji. Isa je po nacionalnosti Nubijac i u Keniji je dugo morao da živi kao ničiji državljanin. Posle proglašenja nezavisnosti 1963. kenijsko rukovodstvo lišilo je državljanstva potomke nubijskih vojnika. Biti bez ikakvog državljanstva je jedna od najgorih stvari koje mogu da zadese čoveka, kaže Isa Abdul Farajsa.

„Ako u Keniji nemaš ličnu kartu – ne postojiš. Teoretski ne smeš da napustiš kuću zato što te mogu zaustaviti i pitati gde ti je lična karta. Pomisliće da si neki prestupnik. Ali, ako ne možeš da napustiš kuću, kako onda da zaradiš za život? Kako da nađeš posao? Ne možeš da otvoriš ni račun u banci niti da sklapaš poslove. Nemaš pravo na privatnu svojinu – ti ne postojiš!“

Kenija, Tajland, Nepal, Sirija, Letonija...

Kenija se ubraja u države sa velikom populacijom ljudi bez državljanstva, baš kao i Tajland, Nepal, Sirija i Letonija. Komesarijat UN za izbeglice (UNHCR) procenjuje da ima 12 miliona ovakvih ljudi širom sveta. Izbeglica ima tri miliona više, ali one uživaju kakvu-takvu zaštitu zbog Ženevske konvencija koju je ratifikovao veliki broj država.

Erika Feler, zamenica visokog komesara za izbeglice pri UN, kaže da ničiji državljani u većini zemalja nemaju nikakvu zaštitu „jer su često skrivena grupa. Ne spadaju u ravnopravne članove društava u kojima žive. Nevidljivi su i daleko od prioriteta država“.

Ljudi bez državljanstva žive u sivoj zoni

Nailaze na brojne prepreke ako žele da legalno stanuju, rade, putuju ili koriste medicinsku pomoć. Najčešće se bez državljanstva ostaje pri raspadu zemalja i pravljenju novih država. Mnogima se oduzimaju papiri i zbog samovolje pojedinih državnih vrhuški.

To je na svojoj koži osetio i Tran Hoang Puk, kada je sedamdesetih emigrirao iz Kambodže u Vijetnam, bežeći od komunističkog režima Crvenih Kmera. Tran je tako spasao život, ali izgubio državljanstvo. „Kada smo stigli u Vijetnam bez ičega, nisam imao pojma koliko je težak život bez državljanstva. Osećam se užasno jer su moja deca morala da prolaze kroz to.“

Symbolbild Staatenlos
Foto: DW

Milioni i dalje bez državljastva

Tranova ćerka nema jednak pristup obrazovanju kao Vijetnamci. A njegov sin Kosal već je dobro osetio šta znači biti ničiji državljanin. „Kada sam hteo da se ženim, roditelji moje devojke su pitali ko sam uopšte ja. Nisam imao papire ni državljanstvo. Nisu hteli da mi izdaju ni običnu potvrdu o venčanju.“

Tran Hoang Puk i njegova porodica već godinu dana imaju vijetnamske papire, ali milioni drugih ljudi nisu te sreće. Konvencija o smanjivanju odsustva državljanstva potpisana je još 1961, ali ju je za 50 godina ratifikovalo samo 38 zemalja. Ujedinjene nacije sada pozivaju na konkretne korake, ali Erika Feler iz UNHCR-a zna da stvari neće ići glatko:

„Državljanstvo čini kamen temeljac državnog suvereniteta. Radi se o nečemu što države ljubomorno čuvaju. U pitanju je njihovo pravo da odrede ko će biti državljanin i ko sme da ostane ne teritoriji jedne zemlje.“

Autori: Klaudija Vite / Nemanja Rujević
Odg. urednik: Jakov Leon