1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

A šta je sa nalogodavcima?

Ivica Petrovic, Beograd23. maj 2007.

Presuda optuženima za ubistvo premijera Đinđića je poznata, ali odgovor koji javnost nije dobila je ko su nalogodavci i inspiratori tog ubistva. Politička pozadina ubistva premijera ostala je misterija, i to je na neki način naglašeno i u obrazloženju presude sudskog veća u ovom procesu.

https://p.dw.com/p/B8LJ
Zoran Djindjić (1952. - 2003.)
Zoran Djindjić (1952. - 2003.)Foto: AP

Predsedavajući veća sudija Nata Mesarović je tako rekla da je u pitanju “političko ubistvo upereno protiv države”, i da je jedan od ključnih momenata za atentat pobuna Crvenih beretki. Pored kritika na račun državnih službi koje nisu u dovoljnoj meri zaštitile premijera, sudija Mesarović je ukazala i na predaju prvooptuženog Milorada Ulemeka izrazivši čuđenje “zašto njegova predaja u maju 2004 godine nije više istražena”, i dodala da to nije bio predmet istraživanja ovog veća već da bi to “trebalo istražiti u nekom drugom krivičnom postupku”.

Advokati odbrane, pojedini mediji, nevladine organizacije, kao i đinđićevi bliski saradnici su tokom procesa uporno insistirali i na ovom aspektu ubistva premijera. Pobuna Crvenih beretki, izjave političara iz Demokratske stranke Srbije (DSS) tokom pobune, pritisak ministara iz DSS-a na Specijalni sud, podrška pojedinim čelnicima tajnih službi, bili su za mnoge ključne tačke koje svedoče o političkom pokriću za ubistvo premijera. Božo Prelević, branilac Milana Veruovića, zato kaže da je zadovoljan samo kaznama:

“Ostaje mi samo da žalim što nema onog dela u optužnici koji bi govorio o inspiratorima, nalogodavcima, finansijerima, i ostaje svima nama da žalimo”.

Većina političkih stranaka je ipak izbegla da se upušta u dublje komentarisanje presude; u najvećem broju slučajava presuda se vidi kao doprinos jačanju pravosuđa i pravde, i pozdravlja se odluka suda. Međutim, oni koji su i ranije insistirali na političkoj pozadini nisu propustili priliku da na to ponovo ukažu. Delovi obrazloženja sudije Mesarović su na neki način viđeni kao dokaz za takve tvrdnje. Bivši potpredsednik vlade i lider SDU Žarko Korać tako primećuje važnu ulogu pobune Crvenih beretki u tom obrazloženju:

“A istovremeno kao građanin nije primetila da je ta pobuna dobila otvorenu političku podršku jednog drugog dela državnih organa, koji su danas na vlasti a koje je gospođa Mesarović nije ni pomenula”.

Pojedini bliski đinđićevi saradnici i nakon presude izražavaju snažno uverenje da su u ovom procesu osuđeni samo izvršioci tog ubistva. Lider LDP-a Čedomir Jovanović stoga skreće pažnju na imena Dragana Jočića, Aleksandra Nikitovića, Aleksandra Tijanića, Radeta Bulatovića, i Zorana Stojkovića kao ključna za utvrđivanje pune istine, kako bi odgovorili na pitanje zašto je Koštunica podržao pobunu Crvenih beretki i šta je Legiji obećano u noći predaje. Bivši ministar pravde Vladan Batić jedan je od onih koji presudu vidi samo kao početak jednog opsežnog procesa:

“Preostaje onaj drugi, teži deo problema da se utvrdi ko je inspirator, i ko su inicijatori, ko su nalogodavci. Njih treba tražiti u sferi politike, antihaškog lobija, i tajkuna”.

Presuda je doneta, ali su neka neprijatna pitanja ostala. Odgovor na pitanje hoće li pravosuđe smoći snage da se pozabavi i tim aspektom atentata je svakako neizvestan. Komplikovana politička situacija, teško napravljena vladajuća koalicija, i politički akteri koji imaju puno interesa da oko tog pitanja ne zatežu političke odnose, uključujući tu i uticaj politike na pravosuđe, ipak nisu veliko ohrabrenje za one koji insistiraju na punoj istini.