1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW
Literatura

Balkanski Hrist

29. maj 2017.

Prvo je Mića osmeh sa svoga lica propustio kroz trombon. Zeki je silovito zaplakao kroz trubu. Kao Sveti Mihajlo on je cepao oblake i budio mrtve. Zekiju se sneg topio u zelenim očima dok je gledao Raspetog.

https://p.dw.com/p/2djdW
Roma-Musiker aus Rumänien in Helsinki
Foto: picture-alliance/dpa

Dragi Ivane,

U cik uskršnje zore počeo je da veje sneg. Na Kosančićevom vencu bilo je mračno kao u katakombama. Tri prozebla muzičara osmesima su se branila od pahulja.

– Zašto je stvoren svet? – upitao je Mića Ciganin.

– Šta su anđeli? – kinuo je trubač zečjeg lica, koga su zvali Zeki.

Bubnjar Fejzo je podigao „goč“ i objavio:

– Osećam ga. Ne vidim ga, ali je tu, veliki kao velika kiša.

Čujem kako diše i šapće.

– Šta kaže?

– Kaže: Stajao sam u centru sveta i u mesu sam bio viđen od njih i nikog nisam našao žednog među njima. I moja duša je tužila nad sinovima ljudskim zato što su slepi u srcu i ne vide bedu svoju.

– Uf!

Fejzo je stavio ruku na uvo i nastavio:

– O vi, koji idete naokolo sa prosjačkim zdelama za ljubav, vaše zdele će uvek biti pune ako udelite sebi prvi prilog.

– To si ti sam izmislio.

– Važno je šta je rečeno… – osmehnuo se Fejzo… – a ne ko govori.

– Sad i ja čujem – uzviknuo je Zeki. – Poručuje: Nikad ne laži i nikad ne čini ono što nećeš!

– Konačno, čujem i ja – ozario se Mića. – Onaj ko traži ne treba da stane dok ne nađe, i našavši, on će lutati, i lutajući, on će vladati, i vladajući odmoriće se.

Tada ih je prestigao prolaznik. Žureći kroz zakovitlane pahulje, prolaznik je skinuo šešir i pozdravio raspeće i mladića na njemu. Vizija se izbistrila i muzičari su ugledali Krst. Odozgo ih je gledao iskošen Hrist, prevrnutih očiju, u pozi kao da je rastegao harmoniku!

– Došao si! – zinuo je Fejzo i suze su mu se slile u usta.

– Došao sam! – zvučno je odgovorio Hrist.

On!

"Die Sonne dieses Tages" von Wladimir Pistalo
Foto: Agora

On se spustio na Uskrs, praćen legionima malih anđela, koji su padali u obliku pahulja.

Muzičari sa očima prosjaka i ustima mogula, sa oklevanjem su podigli instrumente.

Prvo je Mića osmeh sa svoga lica propustio kroz trombon. Zeki je silovito zaplakao kroz trubu. Kao Sveti Mihajlo on je cepao oblake i budio mrtve. Zekiju se sneg topio u zelenim očima dok je gledao Raspetog.

– Raboni! – uzvikivao je trubač iz ranjavog grla. – Raboni!

Spasiteljeva kosa je bila puna snega. Njegove oči su zasjale kao pukotine na peći.

Jednu stranu Fejzinog bubnja počela je da tuče teška palica, a drugu vesela šipka. Mića i Zeki su uduvavali duše u trube. I te duše su pojurile ka nebesima i zakucale na božje prozore.

I tad…

Sunčeva svetlost se zakovitlala kroz pahulje. Nebo je puklo kao nar i iz oblaka je sleteo Sveti Duh, u obliku pauna.

Nebesa su ostala otvorena.

A tada…

Mrtvi su pokuljali kao klice iz svake pore drevnog Beograda. Te ploveće svetlosti su, kao uljanice, obasjavale grad.

Ono što je vetar sa peskom odnosio i ono što je Dunav sa muljem taložio ponovo je postajalo ružičasto ljudsko meso.

Bilo je jasno da nema smrti i da sve se vraća… I zgaženi životi. I srušene zgrade. I iščezle mode. I brodovi. I bilo je jasno da će Pakao biti ukinut i svi će jednom biti u Raju.

Zvezdani sneg je titrao. Vaskrsli su se stvarali iz snega kao Venera iz pene. Palili su se njihovi osmesi.

Po gradu se šetao Sveti Paun repa posutog pahuljama. Svetlost je ujedala kao hren.

Cigani su svirali i mrštili se, jer su ih žuljali novostečeni oreoli. Kroz suze su gledali Raspetog. (Origen tvrdi da je Hrist menjao pojavno obličje saobrazno željama posmatrača.) Sa krsta ih je gledao ranjeni čovek, sa uštinutim okom i impulsom u uglu usana. Na zvuk muzike, njegov nos se nabrao, zakovani prsti su se pomerili. Razmaknule su se raspukle usne i bljesnuo je zlatni zub. Raspeti je pomerio obrve gestom uživanja, koje ga smesta kažnjava bolom. On se prezrivo osmehnuo bolu. Oteo mu se osmeh igrača i lomitelja tanjira. On je pokrenuo desno rame i levi kuk.

Celim svojim slomljenim telom Balkanski Hrist je pokušavao da igra.

Nakon velikog književnog uspeha sa romanom „Tesla“, Vladimir Pištalo je nekoliko godina stvarao knjigu koja tematski kruži oko Ive Andrića. To je i epistolarni dijalog s velikim piscem i poetski roman i esejizovana polemika, kako sa Andrićevim mrziteljima, tako i sa malograđanskim poklonicima koji od genija prave kult po svojoj meri. „Sunce ovog dana – Pismo Andriću“ izlazi početkom juna u izdavačkoj kući „Agora“ iz Novog Sada. DW-Srpski donosi ekskluzivno sedam odlomaka iz knjige o kojoj će se tek pričati.