1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Bavarska traži kontrolu granica

Sasa Bojić9. septembar 2014.

Sve veći broj izbeglica dolazi u Nemačku, a posebno je veliki pritisak na Bavarsku. Hrišćansko-socijalna unija (CSU) koja je tamo na vlasti želi da ponovo uvede kontrole na granicu sa Austrijom.

https://p.dw.com/p/1D9A3
Symbolbild Zahl der Asylanträge steigt
Foto: picture-alliance/dpa

Magazin Špigel onlajn prenosi da je Hrišćansko-socijalna unija (CSU) podnela program od sedam tačaka. Generalni sekretar stranke Andreas Šojer je u obrazloženju rekao da „Lampeduza ne sme postati predgrađe Kifersfeldena“ . A predsednik partije Horst Zehofer kaže da „Italija krši Šengenski sporazum“ i da Nemačka mora uvesti granične kontrole ukoliko se to ne promeni. Pozadina ovih tvrdnji je činjenica da Italija dopušta mnogim izbeglicama da nastave put ka drugim zemljama Evropske unije, iako po pravilima Brisela one moraju ostati u zemlji EU na čije tlo su stupile. Pošto najviše izbeglica iz Afrike to čini baš u Italiji, ta zemlja je i pod najvećim udarom pridošlica.

CSU sada zahteva da se poveća broj službenika u Savaznom uredu za migracije i izbeglice, da se za smeštaj izbeglica iskoriste prazne kasarne koje se više ne koriste, te da se u državnom budžetu otvori poseban „fond za razvojnu pomoć i pomoć izbeglicama“. Prema informacijama Špigela onlajn taj fond bi trebalo da obuhvata 100 miliona evra. Njime bi, prema predlogu bavarskih političara, trebalo da upravlja nemački ministar za razvojnu pomoć Gerd Miler, a novac bi mogao da se ulaže u sredstva pomoći ljudima u njihovim zemljama – da oni ne bi imali razloga da odlaze za Evropu.

Špigel smatra da „Hrišćansko-socijalnoj uniji nije lako da nađe pravi ton u diskusiji kada se zna da iz dana u dan u Nemačku dolazi sve veći broj izbeglica. S jedne strane, ova partija ne želi da zatvara oči pred patnjama tih ljudi u Siriji ili Iraku, između ostalog i zato što su u tim zemljama na meti progona i mnogi hrišćani. S druge strane, bavarski gradovi i opštine se žale da su preopterećeni kada je reč o zbrinjavanju izbeglica i azilanata. I opozicija u bavarskom parlamentu optužuje premijera Bavarske Zehofera da nije pravovremeno reagovao na veliku navalu izbeglica.“

Inače, Hrišćansko-socijalna unija, zajedno sa svojom strankom-posestrimom, Hrišćansko-demokratskom unijom, sada u veću nemačkih saveznih država, Bundesratu, vodi kampanju da se Srbija, Makedonija i Bosna i Hercegovina proglase za „sigurne zemlje“ – što bi značilo da se zahtevi tih građana za azil u Nemačkoj automatski odbijaju. Vođe stranke su izjavile da „pravo na azil nije skrojeno za čisto ekonomske izbeglice“. „Vođenje kampanje“ znači zapravo ubeđivanje stranke Zelenih, koja u većini saveznih država učestvuje u vlasti, da prestane da se protivi odluci o „sigurnim zemljama“. CSU je Zelenima kao protivslugu ponudila mogućnost da olakša zapošljavanje izbeglicama u Nemačkoj.

Bayerns Ministerpräsident Horst Seehofer 15.02.2014 Bamberg
Predsednik CSU Horst ZehoferFoto: picture-alliance/dpa

Upravo to je bila tema pisanja lista Tagesšpigel u kome situaciju izbeglica u Nemačkoj komentariše Bilkaj Onej, ministarka za integraciju u saveznoj državi Baden-Virtembergu. Ona piše da bi ove godine broj izbeglica koje podnose zahtev za azil u Nemačkoj mogao da dostigne 200.000 (od 435.000 takvih ljudi koji dođu u sve zemlje EU), kao i da ta brojka Nemačku dovodi pred velike izazove. „To je u osnovi dilema. Nemačka, s jedne strane, ne može primiti sve izbeglice ovog sveta. S druge strane, ona mora ispuniti svoju humanitarnu obavezu da pomogne egzistencijalno ugroženim ljudima. Nemačka ne može i neće da se izoluje, ni praktično, ni pravno, ni moralno.“

Kada je reč o Srbiji, Makedoniji i Bosni i Hercegovini, Onej smatra da je „legitimno razmisliti o uključenju tih zemalja na listu sigurnih država. Do sada broj lica iz tih zemalja koja su dobijala azil u Nemačkoj ionako nije prelazio 0,5 odsto od svih koji su podnosili zahteve. Osim toga, proglašavanje pomenutih zemalja za sigurne je samo izraz pretpostavke da u njima država nikoga ne progoni, a ta pretpostavka u pojedinačnim slučajevima može da se obori. Jer, i dalje se provrerava svaki pojedinačni slučaj. Ako nekoga odbiju, to može da se podvrgne i sudskoj proveri. Čak i kada vlasti odbiju da priznaju nekome izbeglički status, zaštita je moguća i po drugim osnovama, recimo, zbog konkretne opasnosti po život i zdravlje.“