1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Boja evropskog fudbala

25. septembar 2009.

Rasistički ispadi na tribinama fudbalskih stadiona širom Evrope nisu retkost. Zabrane, kazne, kampanje, kamere – jesu sve ublažile – ne i iskorenile. Gde leže razlozi frustracija i zašto se one ispoljavaju u sportu?

https://p.dw.com/p/JoqW
Fudbaleri Nemačke i Brazila pre utakmice drže natpis "Recite "ne" rasizmu"
Ovakve poruke smanjuju, ali ne ukidaju rasizamFoto: AP

Nedavno je Kamerunac Samjuel Eto koji nosi dres Intera imao problema sa rasističkim prozivkama sa tribina. Toga nije bio pošteđen ni njegov saigrač, tamnoputi Italijan Mario Baloteli. U Engleskoj je dečko koji skuplja lopte optužio Senegalca El Hađija Diufa da ga je vređao zato što je belac, a ovaj je optužbe odbacio. Ne jednom su crni fudbaleri pretučeni u Nemačkoj, a na slučajeve u Srbiji, tačnije u Čačku, ne treba ni podsećati.

Fudbala bez emocija, radosti i razočarenja nema - bar kada je reč o navijačima. Međutim, pored emocija na terenu se može uočiti i socijalna frustracija, strah od stranaca i netolerancija svake vrste. Profesor Gunter Pilc, istraživač i sociolog na univerzitetu u Hanoveru, smatra da među igračima i navijačima ima dosta onih koji šire nacionalnu netrpeljivost.

„Oni koji se plaše budućnosti, koji imaju manje šanse, oni vide rešavanje svojih problema u rasističkim i neprijateljskim parolama.“

Podstaknuti anonimnošću i iskustvom u masi, oni na široka vrata prenose parole već smišljene u sopstvenim krugovima. Sama situacija na terenu, gde imamo protivnika i onoga za koga igramo ili navijamo, daje mogućnost bezuslovne identifikacije sa timom. Želja za isticanjem i činjenica da fudbal putem medija izaziva veliko interesovanje javnosti, utiču na to da desničarske struje u njemu vide odličnu platformu sa ostvarenje svojim nakaradnih ciljeva.

Fudbal je prilika da budu viđeni

Navijači Lacija drže zastave sa kukastim krstovima na tribinama rimskog Olimpika
Navijači Lacija poznati kao ekstremni desničariFoto: AP

Uz to, fudbal igra veoma veliku ulogu u društvu. Ne samo da je u pitanju najpopularniji sport u Evropi, već je fudbal, kao i mnogi drugi sportovi, važan element u kreiranju slobodnih aktivnosti. Tako je recimo u zapadnoj Nemačkoj svaki treći građanin, a u istočnoj svaki četvrti, član nekog sportskog udruženja.

Pri tom, fudbal nije samo za igrače, već i za gledaoce važna instanca socijalizacije. „Ekstremni desničari iz tog razloga koriste sportske ponude i ostvaruju kontakte kako bi širili svoju ideologiju“, naglašava Angelika Ribler. Ona je referent pri sportskom udruženju u Hesenu. Već godinama se bori protiv rasizma u fudbalu.

AH – simbol Adolfa Hitlera

"Uvijeni" sledbenici hitlera dolaze i na stadione
"Uvijeni" sledbenici hitlera dolaze i na stadioneFoto: picture-alliance/dpa

Rasizam, antisemitizam, nacionalizam - sve to se može uočiti u svim ligama. Jedna studija Saveznog instituta za sport u Bonu pokazuje da postoje blage različitosti u načinu ispoljavanja neprijateljstva prema strancima. Na istoku zemlje su navijači transparentniji, ofanzivniji i otvoreniji nego što je to slučaj za zapadnom Nemačkom.

Slično stvari funkcionišu i u ligama. Bundesliga je po pravilu obezbeđena video kamerama i drugim savremenim bezbednosnim sredstvima. Zbog toga se rasizam ispoljava više suptilno. Umesto parola i pesama, pristalice ekstremne desnice koriste druge forme prenosa rasističkih poruka.

Tako se na majicama može naći broj 18, koji označava prvo i četvrto slovo nemačkog alfabeta, dakle AH kao Adolf Hitler. Sociolog Gunter Pilc poznaje i druge oblike ispoljavanja rasizma:

„U grupu suptilnih formi se može uvrstiti i običaj da se crnci češće isključuju iz igre iako daju bolje rezultate od nemačkih igrača.“

Što lošija liga – to gore!

Golman Espanjola Idris Kameni trpeo je uvrede od navijača Saragose
Golman Espanjola Idris Kameni trpeo je uvrede od navijača SaragoseFoto: AP

U nižim ligama, gde ne postoji isti sistem bezbednosti, istraživači uočavaju znatno otvorenije ispoljavanje neprijateljstva. „U principu možemo poći od toga da je otvoreno ispoljavanje rasizma svojstvenije nižim ligama“, siguran je i Pilc.

U jednoj studiji nemačkog instituta za istraživanje omladine u Minhenu, mladi igrači, pre svega tamnije puti, svedoče ne samo o rasističkim uvredama kojima su izloženi od strane navijača, već i o uvredama od strane suigrača, trenera i sudija.

U cilju sprečavanja rasističkih ispada, nastali su brojni projekti sa igračima. Izrađen je iscrpan sistem prevazilaženja konflikata. I predsednik nemačkog fudbalskog saveza, Teo Zvanciga, ističe da će se lično pozabaviti ovom problematikom.

autori: Pani Pandeli / Zorica Dragićević

odg. urednik: Dijana Roščić