1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Borisu Dvorniku

M. Maksimovic29. mart 2008.

Boris Dvornik, Splićanin, veliki glumac, režiser i scenarista , umro je 24. marta u šezdeset i osmoj godini u svom rodnom gradu. Beograd ga se seća s nostaligijom i ljubavlju.

https://p.dw.com/p/DWoW
Boris DvornikFoto: Hrvatsko narodno kazalite Split

Kada mladim Beograđanima pomenete ime Borisa Dvornika prva asocijacija, shodno njihovim godinama i sećanjima, je zapravo Borisov sin Dino:

''Boris Dvornik, pevač?''

''Da poznato mi je prezime Dvornik...Dino. Ali ništa više od toga..''

Međutim za one malo starije Boris Dvornik i dalje živi kao Meštar, Dimnjičar, Roko...

''Boris Dvornik - čuveni jugoslovenski glumac, iz vremena SFRJ i Tita. Najviše sam voleo njega i Šerbedžiju.''

''Izuzetan glumac! Sećam ga se iz ''Prekobrojne'' i ''Kapelskih kresova''. Apsolutno sjajna ličnost!''

''Prvi fim, koliko se sećam, bio mu je ''Deveti krug'', pa sledi mislim ''Most''...''

''Najpopularniji je bio u ''Vilo misto''!''

''Ja ga se sećam sa Batom Živojinovićem u partizanskim filmovima. Posle su se nešto zavadili. Trebalo je da dođe da ga poseti i tako se završilo.''

Bogata karijera

U bogatoj biografiji Borisa Dvornika stoji niz od 65 filmova, 15 igranih serija, kao i veliki broj pozorišnih uloga. Poslednji od srpskih glumaca, koji je sa Borisom Dvornikom, radio u Zagrebu na snimanju serije ''Ponos Ratkajevih'', je Aleksadnar Srećković. On kaže da je prilikom prvog susreta sa ovom glumačkom legendom nekadašnje Jugoslavije bio vrlo uzbuđen, ali je ubrzo video da se radi prvenstveno o veselom i običnom čoveku:

''Nekako smo se očinski sprijateljili. Zvali smo ga Barba, a meni nije dao da ga zovem Barba, već Baraba...Bio je otvoren čovek, i prema onima koje je voleo, a posebno prema onima koji mu nisu bili simpatični. Prosto, bio je otvoren čovek bez dlake na jeziku. A pre svega bio je veseljak i nasmejan. Raspitivao se o Beogradu i Bati...Odlučio je da na leto dođe u Beograd i da ga poseti. Na žalost to se neće dogoditi.''

Boris i Bata

Mnogi su bili skloni da upravo priču o prijateljstvu, a kasnije i razlazu dve velike glumačke zvezde, Velimira Bate Živojinovića i Borisa Dvornika, prikažu kao svojevrsnu simboliku raspada nekadašnje Jugoslavije. Od tada su godine prošle, ali, prema rečima Beograđana, prave vrednosti i nostalgija nisu:

''Takva generacija se ne rađa više...Olivera Marković, Boris Dvornik, Bata Živojinović...Šta da vam kažem-nostalgija...''

''Nedostaje cela Jugoslavija, a i on...''

Obnavljanje saradnje

Poslednjih godina svedoci smo ponovnog uspostavljanja saradnje filmskih radnika sa prostora nekadašnje Jugoslavije. Sve je više kooprodukcija, a glumci ponovo postaju 'putujući', radeći, za sada, najviše na relaciji Beograd-Zagreb. Prema rečima Srećkovića, to je samo logičan potez, nastavak tamo gde se jednom stalo:

''Ja to vidim kao stari stepen saradnje koji je bio prekinut u određenom periodu. Nikada u staroj Jugi nije se obraćala pažnja odakle dolazi koji glumac, sem ako to uloga nije zahtevala. To je bilo jedno glumačko i distributivno tržište. Sve ponovo ide ka tome, sve više se povezuju i Bosna i Srbija i Hrvatska, a i Makedonija. Ako su nam jezici slični nema razloga da to ne bude jedno tržište, a da ne pričam o razmeni iskustava i ideja.''

Obnavljanjem starog filmskog tržišta, novoj generaciji glumaca ostaje veliki zadatak - da dostignui slavu nekadašnjih filmskih legendi sa ovih prostora. Jedna od najvećih upravo je bio Boris Dvornik.