1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Brazil ostaje veran svojoj revolucionarki

Jan D. Valter / nr27. oktobar 2014.

Dilma Rusef ostaje predsednica Brazila, nakon tesne pobede u drugom krugu izbora. Ova levičarka se borila bez rukavica, onako kako je činila od šezdesetih, kada se priključila gerili. Na kraju je uspela.

https://p.dw.com/p/1DcZE
Dilma Rousseff bleibt brasilianische Präsidentin
Foto: Reuters

Politički sadržaji nikoga nisu zanimali u sedmicama između prvog i drugog izbornog kruga. Dvoje kandidata – predsednica Rusef i konzervativni izazivač Aesio Neves – češljali su jedno drugom biografije, optuživali i sa i bez pokrića. Neves je pričao o korupciji, Rusefova o vožnji u pijanom stanju. Izborna kampanja, prema nepodeljenoj oceni analitičara, bila je najprljavija u novijoj istoriji brazilske demokratije.

Od gerile do presidente

Upravo su optužbe za korupciju dovele Dilmu Rusef u nezgodan položaj. Prve dve godine mandata bila je čvrsto u svojoj fotelji, a onda je došao fudbalski Kup Konfederacija 2013. To je bila zgodna kulisa za masovne proteste zbog rasta cena u siromašnom Brazilu – narodni bes protegao se sve do Svetskog prvenstva ove godine. Državna ponuda u sferi obrazovanja, zdravstva i saobraćaja očigledno je pala u zapećak, dok su u prvi plan došli novi zahtevi rastuće srednje klase.

Brasilien Präsident Wahlen Wahlkampf Fernsehduell Dilma Rousseff und Aecio Neves
Težak protivnik za Dilmu Rusef - konzervativni izazivač Aesio NevesFoto: Reuters/P. Whitaker

Uz to, Rusefova je morala da se suoči sa jednim dokazanim slučajem korupcije u svojoj partiji, nakon kojeg su brojni njeni saradnici završili u zatvoru. Demonstranti su tek posredno optuživali i samu predsednicu, ali je bilo jasno da će njen reizbor biti tesan – korupcija, megalomanija i basnoslovno fudbalsko prvenstvo na kraju su postali politički balast Dilme Rusef.

Međutim, ona nije spuštala gard i nastupala je onako kako je uvek činila – ofanzivno. Posle otvaranja SP, kada je Brazil pobedio Hrvatsku, a stadion skandirao protiv predsednice, rekla je: „Već sam u životu pretrpela i ozbiljnije napade.“ Time je diskretno podsetila na mučenje koje je prošla tokom vojne diktature (1964-1985). Rusefova, ćerka jednog bugarskog imigranta, studirala je ekonomiju na univerzitetu u Belo Horizonteu i krajem šezdesetih se priključila gerilskoj grupi u čijem nazivu je stajalo da je „revolucionarna“ i – „naoružana“. Tada je bilo nezamislivo da će upravo ona, levičarka i revolucionarka, četiri decenije kasnije vladati Brazilom.

Sve se promenilo kada je sindikalac Luiz Injacio da Silva, osnivač Radničke partije, dobio predsedničke izbore 2002. godine. Popularni Lula je postavio svoju političku kćer Dilmu Rusef za ministarku ekonomije i energetike, a tri godine kasnije i za šeficu svog kabineta. A kada 2010. legendarni predsednik po ustavu nije mogao da se kandiduje za treći mandat, pomogao je svojoj naslednici i svojoj partiji u izbornoj kampanji. Pol Dilme Rusef nikada nije bio velika tema, iako je ona prva žena na čelu zemlje u istoriji. Jedino je brazilska varijanta portugalskog jezika postala bogatija za reč presidenta – iako uobičajena reč presidente zapravo može da se primeni na oba pola.

U Lulinoj senci

WM 2014 Eröffnungsfeier Ban Ki-moon, Blatter und Rousseff
Na otvaranju Svetskog pvenstva u fudbalu Dilma Rusef bila je nemilosrdno izviždanaFoto: Reuters

Predsednica je pokušavala da se profiliše kao legitimna naslednica prethodnika Lule da Silve. To je podrazumevalo masovne socijalne programe na unutrašnjem, i saradnju juga na spoljašnjem planu. Sve to je Dilma Rusef morala da postigne sa manjkom harizme u odnosu na Lulu. „Nasleđe Lulinog bombastičnog stila vladanja teško je kao tučak“, zapisao je bivši predsednik Fernando Enrike Kardozo (1995-2002) u jednoj kolumni za najčitanije brazilske novine O Globo. Rusefovu prati imidž tehnokrate i dogmate koji je uspevala da niveliše svojom ratničkom prirodom. Protiv volje sopstvene vladajuće koalicije otpustila je nekoliko ministara optuženih za korupciju. Time je očigledno ubedila većinu građana. Njene pristalice – uglavnom siromasi iz favela i manjih mesta – toliko su joj verne da je od početka do kraja ostala favorit za novi mandat.

I onda je dobila sa tesnih 51,65 odsto glasova, uglavnom zato što su boljestojeći Brazilci gorko razočarani predsednicom. Socijalne programe finansira upravo srednja klasa, ali ta gotovo komunistička preraspodela nije učinila ulice Brazila sigurnijim. Te ulice su često i zakrčene jer se broj teretnih vozila udvostručio u poslednjih deset godina. Čitava privreda procenjuje se kroz prizmu intervencionizma Radničke partije. Sada Rusefova ima još četiri godine da se dokaže. Sve su glasniji zahtevi da se, posle njenog drugog mandata, vrati Lula da Silva. Ali sigurno je da će do tada i Dilma Rusef imati znatno političko nasleđe i, možda, nekog svog favorita.